Pantelijin testament

Maratonci

Sećate li se kultne scene iz “Maratonaca” u kojoj članovi porodice Topalović “kreativno tumače” testament pokojnog deda Pantelije?

Ako ste je kojim slučajem zaboravili, pozivam vas da, u cilju lakšeg praćenja daljih izlaganja, “ponovite gradivo”. Da podsetimo, to je ono kada svako od Topalovića iz džepa vadi sopstvenu cedulju i kune se u originalnost dedine poslednje volje.

Ovih dana ponovo smo u prilici da gledamo “Maratonce”, doduše ne u nekom od repriznih izvođenja na RTS-u, već u našoj repriziranoj i ništa manje nadrealnoj stvarnosti. Nakon “debija” u epizodi “Izveštaj GREKO”, Ministarstvo pravde nam ovih dana još jednom kreativno prevodi “Pantelijin testament”. Reč je, naravno, o Mišljenju Venecijanske komisije o nacrtu Ustavnih amandmana u oblasti pravosuđa. Odmah nakon sednice ovog tela, pre nego što je zvanična verzija i objavljena, iz Ministarstva smo obavešteni kako je ova institucija “zadovoljna Mišljenjem” i kako su “uvaženi njeni predlozi”, te kako se “pokazalo da je Ministarstvo bilo na dobrom putu kada je poslalo predloge amandmana”.

Dobro, to je ono što kažu “Maratonci”. Međutim, šta stvarno piše u “testamentu”?

Kao i u kultnom Šijanovom filmu, i ovde je odmah moguće uočiti da se predstavljena i stvarna verzija razlikuju. Iznećemo zato samo neka od najznačajnijih zapažanja, kako bi čitaoci mogli da se sami opredele.

Za one koji se ozbiljno bave pravosuđem i njegovim reformama, prilično očekivano, Venecijanska komisija je kao problematična uočila gotovo sva ona rešenja na koja su ukazivali i predstavnici strukovnih organizacija tokom trajanja takozvane “javne debate”, trpeći uvrede, omalovažavanja, a povremeno i pretnje.

Tako je, već na samom početku dokumenta, izražena zabrinutost zbog činjenice da je debata vođena u prilično neprijatnoj atmosferi, te da je to kontraproduktivno za čitav proces (par. 8 Mišljenja). Srbija je pozvana da uloži maksimalne napore kako bi u nastavku (koga, po prvim najavama iz Ministarstva i neće biti!) bila obezbeđena pozitivna atmosfera i uključenost svih relevantnih faktora u konstruktivan diskurs. Drugim rečima, potrebno je na prvom mestu, umesto dosadašnjih, obezbediti facilitatore koji se neće podsmešljivo odnositi spram pojmova poput “nezavisnosti sudstva”, ali i one koji neće pretiti sudijama niti ih omalovažavati kada imaju mišljenja drugačija od zvaničnih. Ukratko, potrebno je o ozbiljnim stvarima razgovarati ozbiljno, uz uvažavanje onih koji imaju drugačija shvatanja.

Na tragu onoga o čemu su strukovna udruženja ranije govorila, zatraženo je brisanje odrednice o “međusobnoj kontroli” tri grane vlasti, i preporučena je zamena terminom “check and balances”, koji počiva na poštovanju nezavisnosti sudstva (par. 14). Venecijanska komisija je savršeno svesna stanja u srpskom pravosuđu, i postojećih i potencijalnih političkih uticaja na ovu granu vlasti. U tom smislu osetila je da je potrebno da to i posebno istakne već na nivou načela. Međusobna “kontrola” izvršne i zakonodavne vlasti, usled prirode i funkcije treće grane vlasti, “prouzrokuje zabrinutost” i nepodesan je oblik uređenja odnosa kada je reč o sudstvu.

Posebnu zabrinutost Venecijanske komisije izazvala je formulacija kojom je predviđeno da će se “zakonom uređivati način na koji se obezbeđuje jedinstvena primena zakona od strane sudova” (par. 28). Ovo uopšte ne iznenađuje, imajući na umu da su strukovna udruženja uporno pokušavala da objasne ustavopiscima da bi bilo kakvo izmeštanje sudskih nadležnosti u “sertifikacijone komisije” ili slična para-sudska tela sačinjena od “eksperata” i “prijatelja suda”, bilo neprihvatljivo. Jedino se sudovi mogu baviti sudskim poslom, i Venecijanska komisija je to nedvosmisleno iskazala, pozivajući autore da predloženu odredbu izbrišu.

Iako je podržano uključivanje Pravosudne akademije u obrazovni proces, u skladu sa primedbama struke, uočeno je da je nužno da se najpre preciznije odrede garancije njene zaštite od nedozvoljenog političkog uticaja (par. 42). Ovo je potpuno razumljivo, i sasvim u skladu sa onim o čemu smo toliko puta govorili. Jednom rečju: Pravosudna akademija da, ali ne Pravosudna akademija kakvu danas poznajemo! Potrebno je najpre uspostaviti instituciju nezavisnu od politike, a tek onda razmišljati o poveravanju tako odgovornog posla kao što je preselekcija budućih sudija. Iako se predstavnici ponovo aktiviranog Alumni kluba Pravosudne Akademije razumljivo raduju zbog činjenice da Venecijanska komisija ne sprečava konstitucionalizaciju ove institucije, čini se da zaboravljaju da akademija o kojoj Komisija govori, osim zajedničkog imena, gotovo da i nema drugih sličnosti sa postojećom. U ovom delu Mišljenja, zatraženo je i da čitav amandman VI, koji se odnosi na uslove za izbor za sudiju, bude ponovo napisan i da ovi uslovi budu preciznije navedeni (par. 43).

Čitav niz rešenja koja se tiču sudijskog položaja i mogućnosti njegovog gubitka i sankcionisanja, po shvatanju Venecijasnke komisije zahteva ponovno sačinjavanje. Zatraženo je da se preciznije odredi koja krivična dela sudiju čine nedostojnim funkcije (par.47), kao i da se preciznije odrede pojmovi “nestručnosti” (par. 48.) i “težeg disciplinskog prestupa” (par. 49). Zahteva se da se u Ustav unesu osnovi za suspenziju, razrešenje ili ostavku, kao i da se precizira koji je sud nadležan da o tome odluči, ali i da se jasno odredi pravo sudije na žalbu povodom ovakvih odluka (par. 50).

Venecijanska komisija sasvim opravdano shvata da su, naročito u sistemima poput našeg, mogućnosti vršenja uticaja na sudiju nebrojene. Da bi se to otežalo, traži se preciznija definicija pojma  “ukidanja suda ili pretežnog dela njegove nadležnosti” kako bi bile sužene mogućnosti da sudija bude premešten bez svog pristanka (par. 51). Već tokom javne debate, uočeno je da će ovaj mehanizam u narednom periodu najverovatnije biti korišćen kao svojevrstan vid kažnjavanja nepoćudnih delilaca pravde. Pored toga, zahteva se i obezbeđivanje jačih garancija (novčanih i drugih) u slučaju premeštaja (par. 52). Posebno značajno, kako bi se sprečile dodatne mogućnosti šikane i neosnovanog vođenja postupaka, od ustavopisaca se traži da definišu pojam “nedozvoljene političke aktivnosti” ili pak, da se izričito zabrani isključivo članstvo u političkim strankama, kako bi se sprečila proizvoljna tumačenja u tom pogledu (par. 54).

Maratonci 2

Svakako, najviše pažnje izazvale su odredbe koje se tiču sastava Visokog saveta sudstva (VSS) i načina odabira njegove “nesudske” komponente. Na osnovu prvih reakcija Ministarstva, čini se da su ustavopisci ovim delom Mišljenja najzadovoljniji. Značajno je, zato, uveriti se da li zadovoljstvu i ovde ima mesta.

Kada je reč o članovima VSS koji nisu sudije, u skladu sa ranije izraženim stavovima struke, Venecijanska komisija je najpre kritkovala rešenje prema kojem u sastav ovog tela mogu ući samo pravnici koji su položili pravosudni ispit (tzv. “istaknuti pravnici”). Pravilno je uočeno da se time sasvim neopravdano eleminišu, primera radi, profesori prava koji najčešće, po prirodi stvari, nemaju ovu referencu. Isto tako, uočeno je da je i nejasan dodatni kriterijum koji se tiče 10 godina iskustva u poslovima od značaja za rad VSS (par. 60). Sasvim je izvesno da i Venecijanska komisija na ovaj način pokušava da predupredi situaciju u kojoj bi ova mesta unapred bila rezervisana za “istaknute pravnike”, koji bi takvima postajali isključivo voljom vladajuće većine.

Posebno su značajne primedbe koje se tiču načina izbora ovog nesudskog dela VSS. Venecijanska komisija je mišljenja da, kod izbora ovih članova, predložene većine (3/5, odnosno 5/9 narodnih poslanika) ne mogu obezbediti   pluralizam i zaštitu od izbora od strane aktuelne političke većine (par. 61). U tom smislu, predloženi izbor polovine članova VSS u Skupštini stvara mogućnost da to bude “povezana grupa istomišljenika” pod uticajem vladajuće većine što je veoma problematično, zbog čega moraju biti “istražene druge mogućnosti” koje Komisija i navodi u tekstu dokumenta (par. 62). Kao što je i nebrojeno puta isticano, skrenuta je pažnja ustavopiscima da predsednik VSS ne bi smeo da se bira samo među nesudijskim članovima, jer bi to povećalo rizik od dominacije trenutne skupštinske većine nad VSS u predloženom modelu (par. 66).

Dodatnu opasnost Venecijanska komisija opravdano vidi i u predviđenom mehanizmu raspuštanja VSS, navodeći da je neprihvatljiva odredba o raspuštanju po automatizmu kada VSS u određenom roku ne donese odluku. U tom smislu se navodi da i ovaj stav treba da bude izbrisan, ili da barem strogo budu propisani uslovi za raspuštanje ovog tela (par. 71).

Kakva je situacija kada je reč o tužiocima?

Najpre, Venecijanska komisija je kao neprihvatljivu ocenila ideju iniciranu od strane male ali odabrane grupe javnih tužilaca na čelu sa republičkim tužiocem, koja je od Ministarstva pravde tražila vraćanje njihovog izbora u Skupštinu. Najkraće rečeno, jedini tužilac čiji izbor bi mogao biti vršen u Skuptštini je republički, dok ostali tužioci ne bi smeli biti povezani u pogledu izbora i razrešenja sa institucijom zakonodavne grane vlasti (par. 78). U cilju snažnije zaštite tužilaca i zamenika od nezakonitih uputstava nadređenih, zatraženo je uvođenje pravnog leka u svim situacijama (i za tužioce, ne samo za zamenike) kada nalog stigne “odozgo” (par. 79).

Predloženo je produženje mandata republičkog tužioca na osam godina, kao i podizanje kvalifikovane većine za njegov izbor (par. 80). Slično kao i kada je reč o sudijama, zatraženo je preciziranje razloga za razrešenje.

Naposletku, i najznačajnije, zatraženo je da se ponovo koncipira model Visokog saveta tužilaca. Predviđeno rešenje u kojem postoji apsolutna dominacija članova izabranih u Skupštini (7) u odnosu na one koje biraju javni tužioci i njihovi zamenici (4) izaziva “zabrinutost i potrebno je pronaći bolji model koji će obezbediti pluralizam u Savetu” (par. 88).

Šta je onda razlog za zadovoljstvo?

Maratonci 3

Sumirajući svoje zaključke, Venecijanska komisija je zaključila da, uprkos naporima srpske vlade da razvije i unapredi modernu demokratiju, i da prvenstveno odgovori zahtevima za primenu najviših standarda vladavine prava (p.90), “postoji veliki broj otvorenih pitanja koja treba rešiti u ovom važnom procesu izmena Ustava RS” (p. 91).

Zadovoljstvo je subjektivna kategorija, i teško je odrediti kada i zbog čega je kod nekoga prisutno. Zbog toga bi bilo nezahvalno ocenjivati kako je mišljenje, u kojem ne postoji gotovo ni jedna odredba čija izmena ili brisanje nisu sugerisani, izazvalo plezir kod autora ocenjivanog teksta. Mišljenje je, objektivno posmatrano, takvo da bi ozbiljna institucija nakon njega sazvala hitnu sednicu i potražila odgovorne za brojne uočene propuste. Jer, koristeći se u ovom periodu aktuelnom školskom terminologijom, Ministarstvo je povodom teksta amandmana, sasvim izvesno palo na avgustovski ispitni rok.

Međutim, i pored činjenice da je na većinu ovoga ukazivano, nema mesta za likovanje. Venecijanska komisija nam je zapravo poručila da moramo “iz početka”, zbog čega vremena za gubljenje nema. Zato bi umesto zavaravanja, (zlo)upotrebe medija i predstavljanja lažne slike, bilo neophodno hitno oformiti ozbiljnu radnu grupu koja bi, na osnovu onoga što su nam rekli ocenjivači, sačinila ozbiljan nacrt Ustavnih amandmana koji bi konačno odgovorio osnovnom zadatku sa kojim se i krenulo u ovaj posao – eliminisanju političkog uticaja na pravosuđe.

To bi bilo jedino opravdano, ali da li će Ministarstvo tako i postupiti?

Nažalost, bojim se da neće. Na osnovu prvih reakcija ali i dosadašnjeg iskustva, verujem da će preko leta biti zbrzan novi tekst, za koji će javnosti biti saopšteno da je u potpunosti (na časnu reč!) usklađen sa upravo dobijenim mišljenjem. Činjenica da novog postupka pred Venecijanskom komisijom neće biti, omogućiće našim ustavopiscima da sami “u avgustu” sebi upišu ocene u dnevnik. Bez javne rasprave, takav tekst će biti poslat u skupštinsku proceduru. Nastavak znate… Po ko zna koji put, proćerdaćemo godine, dobićemo još gore pravosuđe od onog koje imamo sada, i ponovo ćemo, ako se ikada primaknemo Evropi, kada se naših ustavopisaca više niko ne bude sećao, zbog tog istog pravosuđa biti vraćeni na novi popravni ispit.

Da li će odabir takvog, evidentno pogubnog, puta ovom prilikom ipak dovesti do odgovornosti onih koji njime kreću?

Bojim se da je i ovde odgovor negativan.

Jedina dva zanimanja kod kojih uspeh ni na koji način nije zavisio od ostvarenih rezultata, u Srbiji su oduvek bili bavljenje pogrebnim uslugama i politikom. Jer, samo su smrt i bezgrešnost vlasti ovde oduvek bili izvesni.

Podelite sa prijateljima

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

10 Responses

  1. Nisu problem neznanje, amaterizam, blam i debakl Ministarstva pravde, već su problem razlozi ovako smišljene politikantskodemagoške instrumentalizacije i marionetizacije pravosuđa. Dokaz da je nešto drugo u pozadini je i taj kako se na sve primedbe Venecijanske komisije MP ponaša i kako pokušava javnost da obmane da je bilo ono a ne struka u pravu. Očigledno je da ova vlast uopšte nema nameru da vodi Srbiju ka EU i da preuzme “vrednosti” i sva “dostignuća” iste, već da obmanom naroda, stvaranjem lažne slike i fatamorgane od EU učini sve da ojača apsolutizam, pravno ga obezbedi, pokrije i zaštiti i opljačka Srbiju ortački sa “prijateljima” sa Zapada. Kao što je prethodna vlast svojim “reformama” pravosuđa obezbedila svoj imunitet u pljačkaškim privatizacijama i rastakanju Srbije, tako ova taj sistem unapređuje i pravdu i pravo čini komercijalnom kategorijom. Činjenice koje ne treba dokazivati i koje idu u prilog tome su i organizovana prevara banaka i države sa stambenim kreditima u CHF i neviđena pljačka i teror nad penzionerima zbog čega ih je na desetine hiljada otišlo u prevremenu smrt, što su teška i nezastarevajuća KD. Vlast ukazuje na strah za posledice za sebe za sva buduća događanja oko KiM, možda i izdaju Srbije, prodaju kosmetskih bogatstava po proceni Zapada vrednih 500.000 milijardi evra za neku proviziju za “izabrane”, te bi da veže ruke pravosuđu i sebi da neuništivi “diplomatskovladarski” imunitet. Za svaki slučaj, svesna svega šta radi, ne samo sa pravosuđem, kao i toga da gura narod pogrešnim kolosekom ka EU, a ide suprotnim smerom, najavila je mogući ulazak u EU u dobrom periodu iza svog mandata, te time stvorila alibi da sada može da radi šta i kako hoće i da ni za šta ne odgovara. Svima mora biti jasno da je teritorijalni integritet Srbije nedodirljiv, da okupaciju niko i uz 101 lažni zakon ne može da potpiše, da KD izdaje ne zastareva i da narod i njegova Vojska i Policija moraju u tome biti jedinstveni a ne instrumenti i oruđa pogrešne i apsolutističke politike.

  2. Meni su u rečenom izveštaju bili zanimljivi i delovi koje Vi niste pomenuli:
    1) navođenje Ustavnog suda kao suda koji učestvuje u preispitivanju sudskih odluka (čime se toj gospodi, makar principijelno, izbija iz ruku adut da nisu “sud trećeg stepena” koji redovno potežu kad treba da ocenjuju povredu nečijeg ustavnog prava na pravično suđenje koje se ogleda u nezakonitoj odluci)
    2) ko ili šta su sudski pomoćnici i šta će oni u Ustavu
    3) budžet suda (ideja za koju se ja odavno zalažem, kao i budžet tužilaštva) koji bi tako i materijalno odgovarali za kvalitet svog rada i odluka, sve u cilju smanjivanja broja predmeta koji padaju u zastaru i preinačenih odluka, pa bi konsekventno tome silne naknade za neosnovani pritvor i uspešne (ili “uspešne” odbrane plaćali od svojih para, a ne iz bezdnog državnog bunara (no bojim se da bi u našim uslovima ovo dovelo do još drastičnijeg rezanja troškovnika i kašnjenja u isplatama advokatima, preko čijih bi se leđa na kraju to slomilo, tako da bi i obračun nagrada trebalo istovremeno regulisati, a tesan je ustav za sve srpske ujdurme)
    4) da Vrhovni sud ( kao i mreža apelacionih sudova) ujednačavanje tzv. sudske prakse treba da provodi kroz “its case law”, a ne nekakvim stavovima, mišljenjima, obavezujućim tumačenjima, participiranjem u nekakvim sertifikacionim komisijama i sličnom parazakonodavnom aktivnošću, koja vezuje ruke sudijama nižestepenih sudova čak i u onim slučajevima gde postoji ozbiljno odstupanje od činjeničnog osnova koji je bio bazis tih mišljenja i stavova (a što bi sudija nižestepenog suda morao debelo da obrazloži u svojoj odluci), ili, čak i gore, u primeni analogije u odnosu na takva mišljenja i stavove u stvarima koje sa njima nemaju veze, a što već imamo u praksi

    Naravno, postoje brojna pitanja u kojima se ne slažem ni sa mišljenjem komisije, ni sa rešenjima u našem Ustavu, npr. life tenure za sve sudije i zamenike tužilaca. Ma koliko kontroverzno to zvučalo.

  3. Lepo je sve to sto vi izlazete, ali tu nigde nema gradjana i njihovih problema. Ja kroz brojne svoje probleme i probleme ljudi koje poznajem sa sudstvom vidim samo sudije koje sude bez obaziranja na zakon i pravdu, tuzioce koji vode postupak bez bilo kakvih dokaza, po nalogu svojih nadredjenih, a ne na osnovu politickih pritisaka, vidim vrlo povezane sudije koje prave dilove i dogovore da ostvare neke svoje interese…Zakljucak je da je neophodna velika cistka u pravosudju, da je neophodno da sudije i tuzioci odgovaraju za nezakonit rad, i kada se mozda jednom uspostavi vladavina prava da se razgovara o nezavisnosti sudstva. Ovo je sada jednostavno organizovana kriminalna grupa koja radi vodjena samo svojim interesima, a zakon i pravda tu uopste ne postoje. Nigde se nisam sretala sa politickim pritiscima, cak se Ministarstvo stalno ogradjuje da nema nikakvog uticaja na nezakonite odluke sudija, ali u nasem krivosudju ne postoji ni moral, ni zakon, ni pravda. Unistiti hobotnicu, dovesti nekorumpirane nove ljude, pa onda raspravljati o ovome sto vi govorite. Ovako je potpuno besmisleno i uvredljivo za nas gradjane, koji vidimo sustinu problema za koji se vi svi ocigledno pravite slepi.

  4. Niko ovde ne spominje da se iz zakona izbriše odrednica da sudija sudi po savesti.Zašto su onda pisani zakoni ako sudija sudi po savesti, gde je tu odgovornost za nepoštovanje zakona. i najvažnije, ako nekome sudiji odnosno tužiocu padne više od pet postupaka, odugovlači postupak, do zastare(ima i takvih u priličnom broju) kako on može da bude sudija(tužioc) da li se radi o nestručnom i neznalici koji je zalutao u pravosuđe, ili je dotična osoba podložna korupciji.Uvesti sistem eliminacije takvih iz pravosuđa,po kratkom postupku a ne da država plaća nestručne ili korumpirane sudije i tužioce i njihove greške,Niko iz pravosuđa neće da iznese podatak koliko državu košta ovako pravosuđe i to statistički po sudovima pa će se videti koji sudovi i tužilaštva imaju najveći broj izgubljenih sporova(Strazbur), i odakle ide najveća galama za nezavisno pravosuđe.

  5. Komentarisuci izvestaj VK ministarka ne govori istinu.Ministar inovacija N.Popovic predlaze formiranje odbora za sprecavanje sirenja laznih vesti. Eto prvog predmeta za taj odbor.

  6. Sudijo Miodraže Majiću, ne mogu da ne primetim da ste se uloge jednog od maratonaca koji ima svoju interpretaciju testamenta ili uloge logoraša koji svom sinu slobodno prevodi nacističke reči uhvatili i Vi.. Koliko vidim u izveštaju Venecijanske komisije i na srpskom i u originalu na engleskom jeziku za svaki slučaj, podržava se uloga Akademije i to je još naovde kao “jedinog čuvara kapije pravosuđa” međutim što se tiče zaštite od uticaja sami ste dodali reč “političkog”. U izveštaju ne piše da ju je najpre nužno zaštiti od političkog uticaja već preporučljivo zaštiti od neprimerenog uticaja dakle bilo kog uticaja pa i uticaja politike ali i uticaja sudijsko tužilačkih krugova koji bi eventualno da obesmisle ovu instituciju ili bi da se u njoj o svemu pita samo jedan krug ljudi ko god oni bili. Potpuno je razumljiv i očekivan predlog komisije da se nešto novo naravno i zaštiti, čvršće osigura i to lično i podržavam. S druge strane slažem se sa Vama da postojeća Akademija nije onakva kakava treba da bude ali ne kakva treba da bude po zamisli komisije već gospođice ministarke i Vama sličnih. Najbolje bi bilo izgleda da Akademija svim saradnicima podeli uverenja o obuci pa da formalno svi imaju uslov za sudiju i zamenika tužioca i onda opet sudijsko tužilački karteli biraju svoje između dve tri hiljade saradnika i drugih pravnika sa obukom Akademije. Zato nije baš ni tačno da se Alumni klub PA nešto mnogo raduje amandmanu jer vide da tek predstoji borba i za zakone i da će do kraja proteći mnogo vode.. Da je nemoguće da svi saradnici budu izabrani na to je skrenula pažnju i sama komisija zbog broja saradnika spram broja nosilaca pravosudnih funkcija (p. 41). Za kraj moram da primetim još jedno menjanje iskaza.. S početka žestoko protivljenje Akademije u Ustavu i zatvaranje očiju pred činjenicom da iste takve postoje i u Hrvatskoj, Španiji, Francuskoj, USA i drugim zemljama je zamenjeno sa kritikama da se ona mora poboljšati. Potpuno se slažem, mora se poboljšati, mora se njena prvobitno zamišljena uloga učvrstiiti, cilj svih obuka biti pravda za običnog građanina, njeni polaznici birati na funkcije, mora se broj polaznika povećati ali tačno spram potrebnog broja novih sudija i zamenika tužioca a ne masovnom obukom novih viškova! I ono što je suština Vaše kritike Akademije čuveni Upravni odbor.. Ne znam da li vam je poznato da to nije jedini organ Akademije niti su članovi iz reda sudija i tužilaca manjina i da nijednom od njenih organa nije nadležnost da sastavlja pitanja za težak prijemni ispit niti su ti ljudi u komisiji na usmenom delu prijemnog i na završnom ispitu. Stoga ne vidim vezu Upravnog odbora sa samim kandidatima i ulaskom na Akademiju sem činjenice da ste svojevremeno bili pobornik Akademije a kada niste postali član pomenutog odbora od tada ste njen kritičar.

    1. Poštovani “otvoreni ume”,
      u jednom ćemo se lako složiti. Pravosudna akademija nije opasno izložena nedozvoljenim uticajima isključivo politike, shvaćene u užem smislu. Njena nesamostalnost, organizacija ali i delovanje u realnim društvenim uslovima, čine je potencijalno zavisnom od nepotističkih težnji, društvenih veza i uticaja moćnih u različitim krugovima. Dovoljno je u tom smislu, ozbiljnije se pozabaviti strukturom polaznika i mnoge stvari će postati jasnije. Naravno, i ovaj put ću ponoviti da to nikako ne znači da smatram da i tamo nema kvalitetnih ljudi. Naprotiv!
      Međutim, ne mislim da je termin “politički uticaj” pogrešno upotrebljen. Srbija u kojoj živimo duboko je podeljena po političkim linijama, tako da ne postoji gotovo ni jedna vrsta mogućeg uticaja danas, koji nije direktnije ili manje vidljivo skopčan sa političkom “pozadinom”. Profesori koji “guraju” decu, sudije (koje verovatno najviše sumnjičite) koje ubacuju rodbinu, biznisimeni koji “upisuju” potomke partnera, u poziciji su da to čine najvećim delom zbog činjenice da pripadaju određenoj političkoj nomenklaturi. Zbog činjenice da se nalaze sa “prave strane” u aktuelnom trenutku ili da ih bare, možda i pogrešno, kao takve prepoznaju. Siguran sam da to dobro znate i Vi, ko god da ste.
      Zato me čudi Vaša tvrdnja da Akademiju treba zaštititi i od “meni sličnih”. Gde zaista, barem u ovom trenutku vidite opasnost od “meni sličnih”? Najpre, nisam siguran koliko to “meni sličnih” uopšte u pravosuđu postoji, ali još pre, nisam siguran da bilo ko ozbiljan može misliti da u sadašnjem trenutku bilo ko, ko bi i potencijalno pripadao toj “kategoriji”, može izvršiti bilo kakav uticaj a naročito uticaj na odabir polaznika PA.
      Još više me čudi nekakva insinuacija razočaranošću usled navodnog “neuspeha” u “kandidaturi” za Upravni odbor Akademije. Odakle Vam takvi podaci? Da li ste zaista i od koga čuli da me je bilo kada interesovalo članstvo u ovom telu? Ako niste, kao što verujem da je slučaj, bilo bi pristojno da nam to i obelodanite. A ako samo verujete da je u Srbiji kritičan samo onaj ko nije uspeo da se “ogrebe”, opet bi bilo lepo da nam to barem naznačite.
      Naposletku, poslednje čuđenje.
      Zar je moguće da ni na blogu ovakvog profila nije bezbedno potpisati se stvarnim podacima? Lepo je biti “otvorenog uma”, ali bi bilo korektno, barem kada tvrdite nešto o autoru, stati iza toga imenom i prezimenom. Ovako, čini se da ste “revolucionar pod maskom”, čovek koji hoće da “menja svet”, ali se plaši ljudi. Figurativno naravno.
      U svakom slučaju, hvala Vam na interesovanju za blog.
      S poštovanjem,
      MM

      1. Kao što kaže Aki Rahimovski u pesmi Parnog valjka – “moje ime nije važno jer je namjera to što čini razliku od čovjeka do čovjeka”. Ali ne brinite, nisam ni predstavnik ni član AKPA, nisam ni pravosudni funkcioner. Potpisujem se i predstavljam bez imalo straha tamo gde je to bitno i skopčano sa onim što radim a vidim ovde i još pseudonima, tu su Istinko i osoba Ž ali je uvek zgodnije znati ko je onaj ko ne deli Vaše mišljenje. U redu, povlačim reč i izvinjavam se, nemam pismenih dokaza za Vaše interesovanje za članstvo u Upravnom odboru tako da na taj način ne mogu to izričito da tvrdim. Ono što pak upada u oči i ni Vi ne sporite i čega se svi sećamo je Vaše zalaganje za Akademiju i stvaranje pravosudne elite, sve u vreme kada je neko drugi bio na vlasti i kada je Akademija stvarana. Sad odjednom kad su na vlasti neki drugi a Akademija ostala ista onakva kakva je bila, sada Vam ona ne odgovara pa ne znam šta se to u njoj promenilo a pominjete jedino Upravni odbor. To me podseća i na jednu drugu osobu, predsednicu USTP, sada saradnicu u sudu u kojem sudite a koja je sa 28 godina (2007.) počela da volontira kao pripravnik i volontirala tri godine a zatim čuvene 2010. godine u svojoj 31. godini izabrana na mesto sudijskog saradnika a znamo svi kako su te godine se birali saradnici.. Postavljeni su bez ikakvog konkursa u čuvenoj demokratskoj reformi zbog potrebe pomoći sudijama dotadašnji volonteri koji su se tada zatekli u sudu sa položenim pravosudnim ispitom. Ista osoba je 2011. konkurisala na Akademiju, nije uspela i od tada kreće njena kritika ove institucije i pojavljivanje u javnosti. To su i zvanični, lako proverljivi podaci. Da se ipak sad vratimo na temu, i dalje svima nama niste pojasnili vezu Upravnog odbora Akademije sa prijemom polaznika. Dozvoljavam da grešim pa mi recite na kakvu to strukturu polaznika mislite? Gledao sam liste i sem par polaznika koji su sudijska deca ja tu ne vidim druge a još lično poznajem dosta njih koji nisu ničiji a koji su učili i primljeni na Akademiju. I ovoj nekolicini sudijske dece nadam se nije greh što su im roditelji sudije i sl, valjda smeju i oni da konkurišu a pored njih vidim primani su i drugi kandidati sa raznim ocenama, redom od najboljih ka lošijim. Pod Vama sličnim ne mislim na ljude koji će nešto protivzakonito uraditi ili progurati nekog svog već na ljude koji nešto kritikuju a rešenje ne daju. Što se tiče borbi oko prevlasti u VSS i VST pročitajte predlog AKPA na njihovom sajtu o sastavu i odlučivanju tog tela, izvanredan pomirljiv predlog u interesu građana! Druge predloge za sada video nisam sem predloga da i dalje ostane po starom.
        Srdačan pozdrav!

        1. Nemam nameru ni za koga da navijam, ali, neodoljivo me Vaša u dobrom delu paušalna rasprava i sa bodljama asocira na ljubomornog kolegu koji bi ipak da ostane u anonimi. Međutim, nije me to navelo na komentar, ima toga svuda, već opet neko šesto čulo koje ukazuje na Vašu povezanost sa politikom i pokušaj posredne odbrane iste. Sa Neptuna se vidi da je politika umešala svoje pipke a ne prste u sve sfere društvenog života a po najviše i najpogubnije u pravosuđe koje instrumentalizuje i stavlja u službu svog raspikućstva i zaštite promašaja, rasprodaja i pljačke ne samo penzionera, već, nažalost, i mladih porodica zajedno sa bankama u dilu. Ovakvi glasovi razuma unutar pravosuđa su ono što daje nadu da ipak nije sve propalo. Veliki pozdrav i poštovanje.

          1. Niti imam razloga da na nekog budem ljubomoran niti me je politika ikada zanimala. Takođe ako će neko u nekom organu raditi mimo zakona potpuno je svejedno da li je političar ili sudija, tužilac.

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Pogledajte ostale blog članke