Najčešća pitanja

Na ovom mestu možete pronaći neka od najčešćih pitanja koja dobijam, kao i odgovore koje bih inače morao da ponavljam stotinama puta.

Da, verovali ili ne, ja sam stvarno sudija! Ako ne verujete, možete proveriti na sajtu Apelacionog suda u Beogradu

Ako mislite na pisanje i javni angažman, radim “to” u dubokom uverenju da su sudije među onim delom društva koji moraju prvi ukazati na bezakonje, i društvene stranputice. Da bih i dalje mogao bez griže savesti da kažnjavam ljude zbog krađe u autobusu pa i težih krivičnih dela, osećam potrebu da ne prećutim pojave koje smatram kudikamo ozbiljnijim društvenim opasnostima.

Osnovni posao sudije jeste da sve što ima o predmetu kaže u presudi. Međutim, verujem da je na tome neodgovorno zaustaviti se u situacijama kada se u društvu u kojem sudija “deli pravdu” pojavljuju ozbiljni znaci nepravde.

Ne. Praćenje bloga je potpuno besplatno.

Ne. Nikad! Ako se prijavite na blog, dobijaćete povremena obaveštenja o novim tekstovima i izuzetno retko (mada bih voleo da je češće), obaveštenja o mojim novim knjigama ili njihovim novim izdanjima. Budite, bez brige!

Ne. Pritom, sopstvenim sredstvima plaćam izdatke koje održavanje bloga sa sada već značajnim brojem čitalaca podrazumeva. Najštetnije stvari po sebe obično radimo iz čistog zadovoljstva ili uverenja ili oboje. U mom slučaju je oboje.

Ne plašim se. Ali, ne zato što mislim da je nemoguće da izgubim posao (moguće je i te kako), već zbog toga što se ne plašim da bih u toj situaciji ostao gladan. Moja životna avantura sada već traje dovoljno dugo tako da sam sledeći je bio prinuđen da naučim razne stvari. Ipak, nadam se da javno izražavanje mojih stavova, ipak neće dovesti do toga.

Da, ali je potrebno označiti da su preuzeti sa Bloga sudije Majića (www.misamajic.com)

Trudim se da ih se uvek pridržavam. Ako negde i pogrešim, uteha mi je (ako je u takvim slučajevima uopšte ima) da to nikada nisam učinio namerno.

Ne. Na blogu diskutujemo isključivo o načelnim pravnim pitanjima, nikada o konkretnim slučajevima. Iako sam to bezbroj puta istakao, i dalje svakodnevno dobijam pitanja tipa: mogu li izjaviti ovakvu žalbu ili šta bi bila najbolja odbrana u tom i tom slučaju. Ja sam sudija. Za takva pitanja morate se obratiti advokatu ili nekom prijatelju, dovoljno samouverenom da Vas besplatno posavetuje.

Uh… Zato što je broj postavljenih pitanja odavno prevazišao moje mogućnosti. U odgovaranju na njih mi povremeno pomaže kolega Aleksandar Trešnjev, ali ni naše združene snage nisu dovoljne. Trudimo se da odgovorimo na sva, ali nam je zbog njihovog broja najčešće nemoguće da to učinimo dovoljno brzo.

Već dugo koristim Genesis platformu (ovo je samo za one koji se bave WordPressom) a trenutno je blog postavljen na njihovoj Digital pro temi.

Ne mislim. Prljav veš je uvek prljav i da bi ga se rešili, prvi korak je da postanete svesni da je u kući i da zaudara. Ako se poput mnogih pravite da to nije slučaj, ostaćete zaglavljeni u “stanu punom ubuđalih znojavih čarapa”.

Jedan broj njih mi na hodnicima i po kabinetima pruža podršku i moli me da ne odustanem. Najveći deo njih mi ne kaže ništa. Ipak, znam da skoro svi čitaju blog. Pretežni deo moje pravničke publike su tihi voajeri, koji su najsličniji zaposlenima u državnim institucijama koji krišom u kancelariji gledaju porniće.

Naprotiv! Gotovo svakodnevno mi na ulici prilaze potpuno nepoznati ljudi, koji žele da se upoznamo i da me zamole da nastavim da pišem i govorim jer im vraćam veru u pravosuđe. Građanima je dosta suda koji ih je toliko puta izneverio i koji je pritom arogantan i sakriven u kabinete.

Najpre, zato što tada nisam imao blog ili barem blog ovog tipa. Međutim, iznenadili biste se kada biste sa nekim od tih “ranije” porazgovarali o ovoj temi. Siguran sam da biste ubrzo shvatili da sam, barem jednako kao i sada, smetao i onima među njima koji su smatrali da je nezavisnost pravosuđa samo fraza koju je dozvoljeno ispaljivati na prijemima u stranim ambasadama, a onda joj se podsmevati u užem krugu prijatelja.

A mislite li Vi da sve to što ne radite, ima nekog smisla? Mislim da je smisao u putu, pre nego li u rezultatu koji često ostane nedostižan i u daleko realnijim okolnostima. Da ne mislim da ima smisla, na bih radio. Nemate pojma koliko uređivanje bloga oduzima vremena.