Strndžanje nad humkom

Strmdžanje 2

Postoji nešto duboko pagansko i autodestruktivno u potrebi nefunkcionalnog, i gotovo upokojenog pravnog sistema da iznova, svako malo, produkuje friške pravne norme, i da predano paleći šumu, ispred nadolazećeg plamena sadi nove mladice.

Reč je o nečemu što, po stepenu bizarnosti i praznoverja, neodoljivo podseća na vlaške “crne svadbe”. Iracionalno, onostrano sklapanje braka s umrlim, svoje puno otelotvorenje doživljava tek na vrhuncu nerazumnog čina: onda kada staramajka povede svadbeno kolo nad humkom počivšeg “mladoženje”. Jer iako i tamo znaju da “mladenac” nikada neće poljubiti mladu, jednako je duboko prisutno uverenje da je, iz nekog razloga, važno ne lišiti ga institucionalnog okvira supružništva. Ne može da šteti, a veruju da možda tamo negde nešto ipak pomogne, kad na ovom svetu već pomoći nema.

A ovdašnji “mladoženja” odavno ima sve simptome svog vlaškog parnjaka. Ne postoji nijedna oblast pravnog sistema u kojoj decenijama razmnožavani lešni paraziti na njegovom tkivu nisu ostavili pustoš. Da li je zaista, uznemiravajući duh pokojnika, potrebno podsećati? Od Savamale i nezakonito stečenih diploma, preko tajnih ugovora, of-šor računa i nelegalne gradnje, sve do bezbroj nerešenih ubistava, štrojenja pravosuđa, kršenja pretpostavke nevinosti i nasrtanja na Ustav… Niz je nepregledan i pokazuje da nema celine, ni organa sistema zvanog pravni poredak, koji nije pojela parazitska buđ.

I onda nas, umesto da postojeća bela krvna zrnca upotrebi za borbu sa osvedočenim agresorom, ili da barem pokažu pijetet, ostaci pravnog sistema besomučno bombarduju novim, jednako neefikasnim propisima, gurajući nas u zagrljaj pravno-normativnoj leukemiji. Ili, ako vam je kao ljubiteljima paganštine ipak draže – šminkanju ukrućenog mladoženje i njegovoj pripremi za brak.

Neimenovani aparačici neumorno izmišljaju nova krivična dela, organizuju radne grupe koje bi nadomestile nepostojeće institucije, smišljaju nazive potocima novih zakona… Vene i arterije ostarelog i umornog pravnog sistema, zatrpavaju novim količinama plaka… Naposletku, kao vrhunac procesa, očekuje nas i svadbeno kolo nad Ustavnom humkom, uz uveravanje da će čedo pokojnog mladoženje svima biti na radost.

Postoji li izlaz iz svega toga, upitaće ucveljeni čitalac.

Strndžanje

Verovali ili ne, i ovde je odgovor moguće pronaći u nepresušnoj vlaškoj mitologiji. Četrdeset dana nakon smrti, ponegde još uvek postoji običaj otkopavanja pokojnika. U uverenju da je kod umrlih život samo premešten u podzemni svet, poštovaoci obreda počivšeg umivaju i doteruju, “budeći ga” i usmeravajući mu dušu.

Ako je već odnos prema normama takav, možda bi u narednom periodu ipak bilo moguće uspostaviti makar obrise nove kulture. Možda bismo, barem mogli da se dogovorimo o pravilima koja ćemo povremeno poštovati i “buditi ih”, omogućavajući im privremeno ovozemaljsko bivstvovanje, za razliku od onih koja ćemo, neumivena i neočešćljana, trajno ostaviti na milost i nemilost podzemnom svetu. Možemo, naravno, kasnije sve začiniti i sa malo strndžanja, ali o tome drugom prilikom…

Pravni poredak je ionako samo društvena konvencija, i nema nikakvog razloga da i ovde ne uvedemo drugim kulturama još uvek nepoznate novotarije. Još manje je razloga, svakako, da i u ovoj oblasti, kad već pobeđujemo na svim drugim poljima, ne pobedimo.
Zato bez stida i lažnih skrupula u nova i nova krivična dela i radne grupe!
Za pokoj duši, i istovremeno novi život upokojenim – ali jednako novim pozitivnim propisima!
Živeli!

Podelite sa prijateljima

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

7 Responses

  1. Sjajno!
    Svedoci smo popunog urusavanja pravnog poretka. Bukvalno imitacije demokratskog dustva.

  2. Svi znamo da je u ovoj zemlji samo jedan zakon,,,, zakon koza nostre … ove domace,,, u nabrajanju nebuloza zaboravili ste i onaj biser ,,, ostecena prijavi izvrsenje vise krivicnih dela od strane izvrsioca i to teskih …. a onda se dogovori da nista nije prijavila i to sa njim ,,, imena poznata svima pa i redakciji ,,, pa ima li to negde da se okrivljeni dogovori da osteceni ili prijavilac vise ga ne prijavljuje a organi reda i tuzilastvo onda ne preduzmu nista ,,, samo fale ovi lampioni da okite tu lepotu … sramno, ali zal slika svega toga nije lik ministarke pravde … nikad u pravosudju realno i posle toga u notare … burleska

  3. Gospodine Majiću, Vi me jednostavno ostavljate bez komentara.
    Svaki vaš tekst mogu samo, uz veliko poštovanje prema stvaraocu istog, potpisati – u ime potpune saglasnosti s njegovom sadržinom. Pozdravljam Vas.

  4. Lepim i biranim rečima je opisano stanje u našem pravnom sistemu, mada bi se slobodno moglo reći da sve liči na Frankenštajna kome svaka nova vlast, sa kojom počinje i nova istorija, nažalost, sve se svede samo na novu geografiju i državu sve manju i manju, dodaje neki novi organ, neki novi zakon, dok Justicijin mač postaje od sladoleda. Šta očekivati od pravnog sistema u kome pravnici vode poljoprivredu, ortopedi urbanizam, psiholozi, vozači i keramičari vojsku, pravosuđe početnici amateri, ekonomiju ekonomske “ubice”, gde je država glavni reketaš i pljačkaš penzionera, sistem u kome u pojedinim regionima oni sa druge strane zakona postaju vlast? Ne samo pravosuđe, svi resori su nam kao Frankenštajni, bar da su Spajdermeni ili Betmeni, ali je pravosuđe to koje blokira efikasno delovanje čitave države i ruši pravnu sigurnost građana. Ako bi se nabrajali “biseri” od sudskih odluka i obrazloženja knjiga bi bila na bar milion strana, i to kao skraćena verzija. Spasa nam nema dok ne zafunkcionišu odgovornost, profesionalnost, poštenje i doslednost u sprovođenju Ustava, zakona i brojnih propisa, te je smešno hvalisanje sa otvaranjem poglavlja koja se odnose na pravnu problematiku, kakvo nam je stanje, neće se zatvoriti ni za 77g, a za to vreme “pokojniku” će da otpadnu i treći zubi.

  5. Biranim rečima nam je saopšteno da nam je pravni poredak poput Frankenštajna, gde svaka vlast došiva još po neki organ, zakon, propis, “reformu” koja će obezbediti da sve što radi, makar bila i pljačka penzionera i svega što vredi, bude “legalna i na zakonima zasnovana”. Tako nam je u svim resorima pa uopšte nije čudno da ih vode dibidus amateri, početnici ili potpuno nekompetentne osobe koje misle da sa njima počinje sve od nule, nova istorija, da bi se sve završavalo samo na novoj geografiji i državi sve manjoj i manjoj. Država se od puča pod Arčibaldom pa nadalje smatra “plenom” te za pljačku iste nisu neophodna nikakva znanja, ni fakultetske diplome osim kupljenih, bitno je biti snalažljiv, odan partiji i poslušan. Nije cilj stvarati i proizvoditi već rasprodavati i uživati pa je moguće i da stranački “eksperti” vode i po više ministarskih resora, mogli bi to i istovremeno jer će sve čak odlično neznalački da rade, pa nije ni bitno u kojoj ili koliko fotelja sede, samo da se dobro plaća. Pravni poredak i pravosuđe kao stub istog se svesno instrumentalizuju i stavljaju u funkciju političkog i drugog kriminala kako bi se blokirali i svi drugi resori i narod bez ikakve pravne sigurnosti pretvarao u robove, mladi terali da beže u “beli svet”. U takvoj državi će na kraju najveća izdaja i kapitulacija biti istorijski činovi visoke “svesti i patriotizma”, što malo ko može da shvati dok ne prođe bar jedno 200 godina.

Leave a Reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Pogledajte ostale blog članke