Žito u kukolju

wheat berries real foods organic 1

Na blogu uglavnom pišem o tamnoj strani srpskog pravosuđa. Previše se u branši toga lošeg nakupilo, previše lošeg dogodilo i događa.  Pišem o onome što vidim. O onome kako vidim. Ipak, ne čudi me što bi većina, čitajući moje tekstove, mogla pomisliti da dobrih primera i nema ili da o njima iz nekog razloga ne želim da govorim.

A dobrih primera i u najgorim vremenima  ima, i uvek će ih biti. Kao što u žitu ima kukolja, tako će i zanavek u kukolju biti žita. I o tom žitu više od svega želim da pričam. No, najpre bih voleo da ga zajedno sa vama pronađem, prebrojim i nesporno se uverim da je zaista o žitu reč.

Odavno već razmišljam o tome kako bi bilo potrebno među gomilom tekstova u kojima kritikujem, napisati i jedan u kojem hvalim. Bio bi to tekst o ljudima koji odvažno i profesionalno obavljaju sudijski posao. Na ovo razmišljanje dodatno su me podstakli čitaoci koji su na stranicama bloga i sami zavapili za pravosudnim herojima. Jer, jednoga dana kada krenemo u stvarno osvajanje sudske vlasti, kad počnemo obnovu, jedino na njih i možemo računati. Druge sudije od ovih naših nemamo.

Svojevremeno sam, kao predsednik Prvog opštinskog suda u Beogradu, pokrenuo neformalnu dodelu godišnje nagrade najboljem sudiji. Krajem svake godine zaposleni bi glasali za kolegu koji se te godine posebno istakao marljivošču, ljudskošću, humanim gestom … Inicijalno, ovakva ideja je među zaposlenima dočekana sa nepoverenjem ali je vremenom prerasla u malu svečanu manifestaciju koja je ipak nakratko podsećala da je dobro biti dobar. I da je još bolje kada najbolje među nama umemo da primetimo. Međutim, na blogu nisam pronašao prostor za nagrade i pohvale koje bih sam dodeljivao. Za eventualne aplauze upućene sudijama, bio mi je potreban neko objektivniji.

Dakle, hajde da zajedno potražimo i pokušamo da pronađemo najbolje sudije koje Srbija danas ima.

Pitanje koje nam u traganju može pomoći glasi: Ko su sudije zbog kojih verujete da srpskom pravosuđu ipak ima spasa? Sudije prema kojima osećate poštovanje? Kod kojih biste dete poslali da uči? Od kojih biste vi želeli da učite? Za koje mislite da bi mogle biti sudije i u razvijenijim pravosudnim sistetmima? Kojih se nigde ne bismo postideli?

Ko su ljudi kojima biste mirno poverili vođenje postupka od kojega vam zavisi celookupan imetak? Sloboda? Koje biste voleli da vidite za katedrom kada bi vas neosnovano progonio režim? Ko su sudije čije odluke pročitate bez gađenja? U kojima možda i uživate? Ko su erudite među njima? Gospoda? U čijoj sudnici osetite poštovanje i autoritet? Za koje biste, kada bi na vestima objavili da su uhapšene, znali da je reč o grešci ili nameštaljci i bili spremni da o tome svedočite?

Ovo je samo okvirna lista kriterijuma i svakako je možete dopuniti onima koje smatrate važnim. I nemojte reći da ih nema. Jer, ima ih.

Jednom rečju, ko su „čuvari vatre“? Gde se nalazi to slabo vidljivo žito u očiglednom pravosudnom kukolju?

I da… Da pojasnim…  Ne interesuju me zapažanja onih koji smatraju dobrim sudijom onog ko je presudio u njihovu korist ili pak onog koji je zabavan i galantan u društvu. Još manje pohvale onih koji za primer ističu cimera, prijatelja, člana dalje porodice ili kolegu koji im upravo po žalbi odlučuje o pritvoru. Interesuje me objektivan stav vas, koji kod srpskih sudija ulazite u sudnice, gubite i dobijate, bivate ukoreni i kažnjavani, kojima te iste sudije ukidaju presude, ali i pored toga smatrate da je reč o poštenim,stručnim i ispravnim ljudima.

Dakle, možda više nego ikada do sada, interesuje me vaše objektivno mišljenje.

Jer, ako uspemo da uočimo nevidljivo žito, možda će i vidljivi kukolj jednog dana biti lakše odvojiv.

Podelite sa prijateljima

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

54 Responses

      1. Mislim da je ovo previse subjektivno i da ce osnovni kriterijum komentatora biti simpatija prema sudijama bazirana na licnom iskustvu,[sto ne smatram relevantnim. Ima sudija koji zadovoljavaju kriterijum ponasanja, ima onih sa integritetom, onih koji su dobri pravnici, onih koji imaju moral, i sl. Kreatori su retki, a cak i kada imaju kapacitet to ne moze doci do izrazaja zbog besmisla stavova i birokratskog pristupa VKS.Kreativna primena prava jednako je ukidanje presude.Mogao bih da navedem dvadesetak sudija koji zasluzuju da se zovu sudijama, ali, na zalosti i oni donose presude sa osnovnom namerom da izbegnu ukidanje, a ne da njihova obrazlozenja citiraju na fakultetima. U takvim okolnostima, mozemo da biramo samo najgore. Sto se najboljih tice, moj izbor su oni koji znaju svrhu instituta propisanog zakonom i drustveni cilj koji se normom zeleo postici, koji u obrazlozenjima mogu da daju sistematsko tumacenje instituta i oni koji imaju hrabrost da obrazloze da su odbili da primene zakonsku normu jer nije u saglasnosti sa Ustavom u pojedinacnom slucaju. Bez obzira sto to i ne rade u praksi.

        1. Uvaženi kolega,
          sudije čija se obrzloženja citiraju na fakultetima su svakako težnja. No, od toga smo nažalost daleko i puno je uzroka takvog stanja. Jedan od njih je i stanje na fakultetima na kojima bi se odluke citirale. No, od nekud moramo početi. Zato mislim da je bolje prihvatiti i subjektivnost koja i ovde svakako postoji u cilju “izvlačenja na površinu” barem dela onih koji valjaju.
          Očekuje nas dug put.
          S poštovanjem,
          MM

          1. Uvazeni sudija,
            Ubedili ste me. Cenim Vlatka Stojanovskog, Vuka Rabrenovica, Irenu Garcevic, Vesnu Sekulic, Vesnu Lazarevic, Jelenu Stevanivic, Sanju Agatinovic, Jelenu Milinovic, Dragicu Popesku, Aleksandru Tocanac, Ljubicu Milutinovic iz VKS. Verovatno sam nekog zaboravio, ali ove ljude uglavnom smatram sudijama vrednim pomena. Sto se Vas tice, smatram nasom tragedijom to sto niste predsednik VKS.

  1. Sudija Dragana Marcetic, sudija Prvog osnovnog suda u Beogradu. Profesionalna, pravicna i pravedna.

    1. SJAJNA DRAGANA MARČETIĆ, IZUZETAK OD KUKOLJA, NARAVNO, KOGA SE NAMNOŽILO U PRVOM SUDU

    2. Razmislite, moje iskustvo ne govori u prilog ovom predlogu, kao sudija Višeg suda u Beogradu nije odrzala pripremno rociste u predmetu P 1699/19 duže od 2 godine, odugovlačenje na ništavim radnjama tuženog, ozakonila otvoreno bezakonje, ja joj nikad ne bih poverila da odlučuje o predmetima gde se pojavljujem kao stranka, napredovala je i sad je sudija Apelacionog suda u Beogradu!

  2. Pre ocene, mislim, valjalo bi se podsetiti da “Ići sudiji, znači ići pravdi”, da “Pravda drži zemlju i gradove”, da “Što propuste zakoni, nek ne propusti savest sudije”, da je “Pravda majka prava”, a “Sudska nepravda, to je smrtni greh prava. Čuvar i stražar zakona tada se izmeće u njegovog ubicu. To je lekar koji truje bolesnika, tutor koji davi maloletnika”. Neki bi na ravni prizemnijoj običnom čoveku rekli “Hirurg operiše na čovekovom telu, a sudija na čovekovoj duši”. Ako je sve tako kako nas uče slavni filozofi i teoretičari prava, nameće se, na drugoj strani, pitanje “Ko onda treba da bude sudija, kakve osobine te ličnosti treba da krase”?
    Sudija, pre svega, mora biti dobar čovek.
    Kao što je Hipokrat ustvrdio da “Samo dobar čovek može biti dobar lekar”, tako i samo dobar čovek može biti dobar sudija. To je uslov svih uslova. Stručnost i osposobljenost je nužna, ali ne i dovoljna.
    Takvih sudija ima još u nas. Iako je nezahvalno isticati ovde imena, ipak: sudija Vladimir Mirosavić (Osnovni sud u Mladenovcu), sudija Vojkan Dimitrijević (Osnovni sud u Obrenovcu), sudija Dejan Ćojbašić (Privredni sud u Čačku – sada Privredni apelacioni). Imate osećaj da se nalazite pred uzvišenim i časnim, trećim, nepristrasnim koji će vam pravo vaše dodeliti, odolevajući svakom pritisku i svakom iskušenju, bilo mržnji bilo prijateljstvu, a u proceduri koja je dostojna sudnice, a ne sve češće ulice. U proceduri koja se u svakom trenutku odvija onako kako smo učili i sa odlukama koje gore citirane maksime potvrđuju.

  3. Kao sudijski pripravnik i saradnik stekla sam utisak da žita ima mnogo više i da su dobre sudije pravilo. Možda sam imala sreće da posmatram suđenja najboljih, odnosno da prisustvujem sednicama veća gde odlučuju najbolji, ali moje poverenje u poštenog, ispravnog i stručnog sudiju je veliko.

  4. Najveca zalost je i najveća istina, a to je da nas nema objektivnih i nema te osobe koja će tuđi uspeh i zasluge uzdići i priznati…institucije su u nemilosti loših trendova, nestručnih i iskvarenih kadrova…nazalost!!!

  5. Gospodine Majicu, posredstvom twittera sam dosao u priliku da procitam ovaj blog. Možda će Vam moje pitanje zvučati kao banalno i neuko, ali da li postoji mogućnost tuženja odgovornih lica nocnih klubova za izdavanje za duševnu bol, a psouzrokovanu tehno muzikom do kasno u noć, neadekvatnom izolacijom istih, sramnim ponašanjem, pretnjama, i nemogućnošću institucija (grad, opstina, nadlezne komunalne sluzbe) ? Da li ste u svojoj karijeri čuli ili bili neposredni akter ovakvih tužbi? Imaju li one osnova, tim pre što problemi utiču na duševni i neurološki nemir. Puno pozdrava.

  6. Beograd – Maja Živković, Nikola Ivčevski, Leposava Milićević iz Privrednog; Dragana Vićentić iz Drugog, Jelena Brašanac iz Prvog, Vladimir Vrhovšek iz Višeg,
    Novi Sad – Olivera Lazić Rusov iz Privrednog; Tijana Jakovljević, Olgica Milošević iz Osnovnog, Vladimir Ivković iz Višeg,
    Subotica – Vesna Stjepanović iz Osnovnog.

    1. Za početak to su sudije kojima je u sadašnjem trenutku na prvom mestu, ono zbog čega su i izabrani , da primenjuju zakone i sude po svom znanju i to znanje i obrazlože u svojim odlukama.
      Sigurno to ne mogu biti oni koji su umesto uloge sudija preuzeli ulogu statističara ( bez ikakvog pravnog kriterijuma stavili se u ulogu onih koji po svaku cenu – a koja je kršenje zakona i pravne prakse – rešavaju tzv. stare predmete.
      Takođe sada je na delu uloga i čuvara blagajne , opet na uštrb primene prava .
      Postavlja se pitanje da li treba bez dozvole sudija u pravom smislu reči ,isticati njihova imena .Treba ih zaštititi od osvete mnogobrojnijeg kukolja.

    2. Vladimir Vrhovšek iz Višeg suda u Beogradu, lažima obrazložio odluku o odbijanju Prigovora na pravično suđenje u postupku P 1699/19! Nadam se da imamo boljih.

  7. Lepa ideja, o svemu treba govoriti otvoreno, komentar Dušana Bratića dopunjuje sam tekst, i isticati pozitivne, profesionalne i odgovorne i poštene kadrove u svakoj struci, ne samo pravosuđu, ali isticati i one koji zaslužuju žigosanje i adekvatnu i poštenu prethodnu proveru. Mislim da najviše iritira stanje u pravosuđu, zagorčava živote mnogih, i ono je logistička podrška, u dobrom delu, svekolikog organizovanog političkog i drugog kriminala. Ima sudija koje otvoreno na ročištu dobijaju cedulje sa “dokazima”, ciframa, te na smešan način završavaju predmet, ali, problem je što sudska uprava najčešće i skoro po pravilu, odbija predlog za izuzeće. Igra je velika, zna se ko je “umrežen” te ako težak predmet, misli se na cifre, ne dospe u njihove ruke, predmeti se uzimaju od jednih i daju drugim sudijama pod izgovorom, “rasterećenje, podela novih i starih predmeta novim sudijama”, što znači da je lanac u pravosuđu mnogo duži, te se tu nalaze i karike veštaka, tužilaca, iz sudskih uprava,.. Ipak, ovom prilikom ne bih iznosio konkretna imena, ali napomena, sudija kome bih verovao i kada me kazni je na Višem sudu, po liku je sličan Vama, prepoznaćete ga, sa privrednog u BG i KG po jedna dama sudija, sa Višeg u Negotinu dama, Osnovnog u Mladenovcu dama,… a najviše onih koji zaslužuju da budu udaljeni iz pravosuđa posle odležane kazne su na strani sudija u izvršnim postupcima, Javnim izvršiteljima, u Prvom OJT u BG, na istom sudu, a onda Višem u BG, Prvom OS, parničnom, te Višem parničnom u BG. Katastrofalno stanje je na listi sudskih veštaka, pre svega medicinske struke, to je očaj i ovakvo kakvo je mora, MORA, pod hitno da se ukine i da sudovi dodatna objašnjenja zahtevaju isključivo od lekara i konzilija koji su dotičnog pacijenta lečili, sa svom pratećom dokumentacijom. Osiguravajuće kuće za sitne pare dobijaju veštake kako bi lažirali nalaze a one plaćale manje odštete.

    1. Od kad to sudska uprava odlučuje o izuzeću? Predsednik mog suda je prihvatio jedan zahtev za moje izuzeće, a u jednom predmetu sam sama tražila da budem izuzeta. Moj sud je sud posebne nadležnosti, veštačenja su izuzetno retka, a predmeti jednog sudije se raspodeljuju ravnomerno svim sudijama samo u slučaju dužeg bolovanja i odlaska u penziju.

  8. Nedavno sam završio pripravnički staž, a prva sudija koja mi je pala na pamet je Tatjana Pemac-Jakubec, sudija Osnovnog suda u Novom Sadu, sudi porodične sporove. Ovu sudiju ne možete potkupiti, jer ima obraz. Odmah da pojasnim, ne kažem da druge sudije nemaju obraz, samo ukazujem da je to razlog zbog kog ovu sudiju ne možete potkupiti. Stoji iza svojih odluka. Ako se desi da pogreši, (a zašto to ne bi bilo moguće) prihvata grešku na sebe i otklanja je. Nije sudija koja će svoju odluku braniti i onda kada je očigledno da je pogrešila, što je karakteristika koja nedostaje većini sudija.

  9. Mišoni, podržavam promenu “kursa” i traganje za pozitivnim i svetlim primerima u sudstvu. Očekujem masovnu i odgovornu reakciju ljudi iz pravosudnog sveta kako bismo više saznali o tim ljudima o kojima i stručna i šira javnost mora znati više. Celu inicijativu posmatram i iz svoje nastavničke perspektive – već godinama unazad sam primoran da na otvaranju nove akademske godine slušam zajedno sa novim brucošima prava kako je najveće dostignuće koje mogu da očekuju da se dokopaju mesta premijera, predsednika ili ministra u vladi?! Isti takav utisak ostavlja i postavka u muzeju Pravnog u suterenu, gde se nalaze fotografije tih ljudi. Da ne bude zabune, među je bilo i ima sjajnih pravnika, ali koja se poruka šalje novim studentima prava? Da je to profesionalni anganžman kojem treba da streme? Zato uvodni čas na Uvodu u pravo posvećujem upravo suprotnoj priči da bi njihovi uzori u profesionalnom smislu trebalo da budu najbolje sudije, tužioci i advokati – ne nužno oni koji se “vrte” na televizijskim ekranima, jer to nije zalog njihove stručnosti, kompetentnosti, autoriteta i ugleda. Kadgod mi je dopadalo da držim časove posvećene tumačenju prava, trudio sam se da dovodim sudije iz različitih oblasti prava da o tome govore – uključujući i našeg šefa bloga :). Voleo bih da ova akcija dovede do neke provizorne liste sudija iz cele Srbije o kojima bi ljudi na blogu postigli što je moguće viši stepen konsenzusa i koje bih onda rado ugostio na časovima koje držim i predstavio budućim pravnicima kao istinske profesionalne uzore.

    1. Drago mi je što si se javio. Upravo jedan od ciljeva ovog teksta je da probamo da zajedno otkrijemo i te svetle primer, kojih svakako ima. Mnogi od njih nisu vidljivi a bilo bi nadasve potrebno da to postanu.
      I siguran sam da bi neki od njih bili i izuzetno korisni gosti na tvojim predavanjima.
      Puno pozdrava!
      MM

    2. Na moju veliku žalost, više od 20 različitih overenih odluka od strane sudija Suda u Vrbasu i višeg suda u Somboru, još uvek nisam naišla na sudiju koji deluje savesno, nepristrasno i profesionalno, koji ima kičmu da pravilno primeni pravo u postupcima gde se pojavljujem kao stranka, možda iz razloga što mi takve sudije iznova i iznova postupaju i u novim predmetima, kao da sud i nema više od tih nekoliko sudija. Ne odustajem, idem dalje.

      Javiću na sva zvona ako naiđem na nekog sa kičmom koji dostojno vrši poverenu mu funkciju sudije.

      Molim pročitati sledeće odluke sudija naslonjene na višestrukom nezakonitom raspolaganju stranke iz Vrbasa, ukoliko uđ u uži izbor sudije:
      1. Višeg suda u Somboru, pročitati odluke i žalbe na odluke:
      – Dobrila Mrdak – P1 13/15, P1 8/17,
      – Mirjana Vignjević – osnovnog suda u Vrbasu P1 137/17, P1 295/18, P1 634/20 i višeg suda u Somboru P 33/20,
      – Božidar Sekulić – P 61/20
      2. Osnovng suda u Vrbasu:
      – Mićo Radić – pročitati odluke u P1 47/18
      – Dara Lučić – pročitati odluke P1 810/20 i P1 100/21
      – Jelena Kovačević – pročitati odluke u K 443/16, K 425/17, K 275/17,
      – Snežana Popović – pročitati odluku u K 1/17
      3. Osnovnog suda u Velikoj Plani
      – Dostanić Dаvidović – odluka o odlaganju ročišta u P 1665/20
      4. Apelacionog suda u Novom sadu:
      – Borivoje Gajić – odluke Gž1. 1816/19 i Gž1 2045/19

  10. Eto, dobri moj Majiću, tvoje kolege po nalogu izvršne vlasti, najuriše iz pravosuđa NATALIJU BOBOT, za koju i ti i ja znamo da je bila među najboljima! Možda čak i najbolja…
    A u zgradi u kojoj smo se poslednji put sreli, o ljudskim sudbinama odlučuje gomila polusveta, kako reče neko pre mene, autovanih “čuvara državne blagajne” i naravno svoje sramne sudijske funkcije.

    1. koliko supruznika je u sudu, jedan advokat drugibsudija, pa jos optuzenog tuzi krivicno advokat bracni partner, a drugi bracni partner mu sudi, u drugom predmetu doduse, bilo bi sumnjivo da je u istom….i kako sad to…

  11. Eto krenuše da licitiraju ko je bolji od boljeg. A najboljeg čeka nagrada.
    Ne znam zašto pitanje nije postavljeno obrnutim redom, o najgorim i pogrde vrednim ? Pa da i njega čeka nagrada.
    Ali u svemu nije bitno ni pitanje niti je bitan odgovor. Bitan je naš mentalitet i spremnost da se opredeljujemo, delimo a i sabiramo po nekim svojim ličnim i samo nama znanim kriterijumima.
    A u suštini sve to bez kriterijuma koje kao celina i pojedinci i nemamo.
    Gospodine Majiću, još jednom ste uspeli da uzburkate ovu našu žabokrečinu.

    Čestitam.

  12. U Subotici u svim sudovima sada samo sudija osnovnog suda Vesna Stjepanović,a nekada dvoje izuzetnih sada već odavno pokojnih Svetozar DŽeletović ( parničar Gž.) Kujundžić Andrija ( krivičar Kž. i K. )U ovom poslu sam od 1972 godine do danas.

  13. Tema “pohvale” je promašena suštinski opasna. Ona je na tragu partikularizma kojim se stvara privid slobode i funkcionalnosti sistema.
    Privid slobode je potreban svakom autoritarnom sistemu i jedino on autora čuva od medijskog linča (“Sudija Majić za pare prodavao Srpsku decu šiptarima”, “Sudija puštao iz pritvora za 10.000,00 €…).
    Kada dodje dan “slobodna štampa” će potkačiti “nezavisno pravosuđe” a tada nbeće bti lako nikome.

    Malo je poznato da je rano umrli nemački pesnik W.Borhert (“Maslačak”) surovo ismevao Hitlera (na vrhuncu moći) u kabaretskim nastupima : ali ga ovaj nije dirao i čak izjavljivao kako ga smatra duhovotim i smešnim. To je Borherta neko vreme držalo u životu i štitilo ga od SS jurišnika koji bi ga samleli u trenu oka, samo da takav mig dobiju.

    Titanik je u momentu susreta sa dnom okoena još uvek imao sasvim dobra mašinska odeljenja, hvale vredne kolekcije arhivskih vina, sireva, najbolji mahagoni i orkestar dostojan Londonske filharmonije.
    Avaj, pukotin na boku sve to poništava.
    Organizam koji umire od karcinoma ima manje od 0,01% izmenjenih ćelija.
    Otrovni zadah iz usta daje čeljust sa nekoliko pokvarenih zuba. Šta vredi pričati da ima još po neki zdrav.
    Koliko sudija , policajaca i tužilaca treba da bude kriminalizovano, korumpirano, povezano sa mafijom (pravom i političkom) da bi zvonilo na uzbunu.
    Pa naravno da ima poštovanja dostojnih i vrednih sudija koji se trude da svoj posao rade pošteno i savesno.
    Dok oni ne budu digli glas i rekli ono što svi znamo biće razmatrana mogućnost njihove panelne pohvale na blogovima.

    1. Da, to zvuči kao ona, “daje redovno 60 litara mleka, ali obavezno posle toga samo jednom šutne u čabar”, “pri brzini od 200 na sat pukla mu je samo jedna guma a 3 + rezervna su bile sasvim OK”. Sve oko našeg pravosuđa, za koje tvrdim da je generator svega što nam se loše dešava i što nas širom sveta ne vole, je isto kao kada pravimo zgradu, državu, i u 10.000t betona i cementa sipamo samo jednu tonu šećera, ili u rezervoar automobila sa 50l goriva samo jedan kg peska, ili možda u ulje u motoru. Ipak, treba službenim putem, kroz interno glasilo pravosuđa, ili neki Sl.Gl. uvesti redovnu rubriku, najbolji i sa najviše primedbi sudije u prošlom mesecu, kao što je do nedavno na jednom sajtu bilo za advokate, konkretne ocene njihovih stranaka. Kada se sve to u svakoj branši uvede kao praksa i iz toga dobijaju i kandidati za napredovanja, mislim da bi se puno toga izmenilo da bi mnogo manji broj ljudi iz Justicijine armije prodavalo svoju čast i ugled i da bi partokratija gubila trku sa znanjem, sposobnostima i svekolikim autoritetom. Zaštitni mehanizmi takođe moraju biti efikasni, ali i u zakonima eliminisane rupe i mesta za slalome i veleslalome.

      1. Mnoga zanimanja imaju profesionalna ocenjivanja, na dve ili na četiri godine, ocene su sveobuhvatne i od njih zavisi mnogo toga, ne samo napredovanje, već i odlazak sa posla, bilo za mašinom ili iz neke službe. Mora se obezbediti kontinuitet rada i rezultata, ne kampanja, te jedna slaba ocena za sobom povlači velike posledice. Za vanredne slučajeve se pišu i vanredne ili prevremene ocene i bude li se, recimo, ponovila negativna ta osoba leti iz službe. Ocene pišu oni koji su po hijerarhiji stariji i nadređeni, a njima opet neko iznad, sve do resornih ministara, ili u pravosuđu recimo Visokog saveta sudstva. U mnogim državama Zapada se ocene i ugovori obnavljaju na 6 meseci ili godinu dana, čak i kada su vrsni naučnici u pitanju, a kada je ugovor na duži rok oni su presrećni. Možda je i najprikladnije da se krene sa ovim i kod nas, što već imaju Vojska, Prosfeta, Policija,…

          1. Dobro ste rekli, “možda nije savršen”, i nije, jer da jeste ne bi se događalo to što se događa i ne bi na stotine sudija bilo otpušteno a onda vraćeno na posao. Kako je moguće da neko prođe na reizboru a da su mu presude padale i na najobičnijim banalnostima, primeni pogrešnog zakona, na određivanju za veštake osobe struke koja nema blage veze sa predmetom spora, presuđivanju da recimo “Zastava” nije proizvela vozilo “Yugo”, ili da se ignorišu zvanična dokumenta APR i presuđuje da osoba koja je u APR-u direktor i vlasnik firme nije niko i ništa u toj firmi, ili da tuženog koga mora da zastupa “zastupnik po zakonu” zastupa neko ko je nezavisna firma i koja se bavi samo nekim uslugama za tuženog,… Kada bi se u kriterijume ocenjivanja ugradilo i to koliko je presuda dotičnog sudije ukinuto i zbog čega, koliko su i zbog čega prekoračeni vremenski okviri suđenja, te koliko je presuda preinačeno, uz sve ostalo, mislim da bi se uozbiljili. Ozbiljnim sudijama, recimo Ustavnog suda, kome se podnese ustavna žalba na akt star 3 dana ne može i nesme da se desi da se žalba odbije jer je podneta na akt star 3 godine, što je naobičnija smejurija i izigravanje oštećenog.

  14. Sudija kojeg više nema (na toj dužnosti) – Vladimir Vučinić !!! Danas vladaju suprotne vrednosti od onih koje on poseduje – zato on više i nije na sudijskoj dužnosti. Njegov primer najbolje prikazuje bahato političko nasilje nad integritetom jednog čoveka.Nisam apsolutno siguran, ali mislim da se reči – kolegijalnost i solidarnost, u ovom primeru ne bi mogle istaći. I to takođe govori o stanju u pravosuđu.

  15. Znam, i ja sam predložila da se piše o dobrim primerima, ali nisam ovako zamišljala. Posle sjajnih komentara, ističem da i ja smatram da sudija treba da bude dobar čovek, jer ako nismo dobri ljudi, niko smo, ništa smo.

  16. Ja ovde necu licitirati imenima kolega, vec cu ukazati koji su to kvaliteti, koji jednog sudiju kvalifikuju kao vrsnog sudiju. Iz dugogodisnjeg iskustva znam da ih je vrlo malo, a medju njima je svakako i autor ovog bloga.
    Da bismo neke kolege oznacili kao vrsne sudije, moraju biti dobri i hrabri ljudi, koji imaju svoj stav i uvek su spremni da ga brane, da argumentima stanu iza svoje odluke, postuju pretpostavku nevinosti ( u krivici ), sude iskljucivo na osnovu dokaza i po zakonu, a ne po svom licnom utisku ili medijskom, politickom ili nekom drugom pritisku. Da nemaju strah od svojih odluka, ma koliko one bile “nepopularne i neocekivane”, bitno je da su zakonite, te u tom pravcu da se ne boje ukidanja pritvora i oslobadjajucih presuda u tzv”medijskim predmetima”

    Najvazniji kvalitet, koji vecina sudija ne poseduje, zato sto su u strahu za sopstvenu egzistenciju ili ih blokira njihov licni interes, je odvaznost da se bore za svoju profesiju, da se oglasavaju i suprostavljaju i na kolegijumima i javno povodom nepravdi i nepravilnosti u pravosudju, a posebno prilikom izbora i razresenja sudija, ocenjivanja saradnika, godisnjeg rasporeda poslova u sudu, medijskog i narocito politickog pritiska na sudije i svih drugih problema u pravosudju, koji uticu na njegovu nezavisnost.
    Koliko je takvih sudija koji “ne cute” o napred iznetom? Malo……gotovo da ih nema. Vecina ih cuti, iako su mozda i dobre sudije, ali imaju strah da se javno oglase, zastite svog kolegu ili svog vrednog saradnika, boje se da se suprotstave predsedniku suda ako nije u pravu ili da se javno odupru medijskom i svakom drugom pritisku ili bar javno ukazu na probleme u pravosudju. Iz straha cute i na kolegijumima, a kamoli da se javno oglase, a u svojim kabinetima i po kuloarima su “najhrabriji” i najglasniji da pljuju po svemu.
    E pa takvim kukavicama ja ne verujem, jer ih upravo taj strah diskvalifikuje da budu vrsne sudije, od autoriteta i integriteta i ako se boje da javno ukazu na probleme u svojoj profesiji, kako da im verujemo da nemaju strah da stanu iza svojih odluka, jer sve dok strah bude jaci od sramote, a licni interes pretezniji od opsteg, mi necemo postati prisojno gradjansko drustvo, niti drustvo vladavine prava.
    Pa upravo je izvrsna vlast tako “glasna”, zatro sto je pravosudje tako “nemo” i umesto da se oni plase pravosudja, pravosudje je u strahu od njih…Sveli su pravosudje na administraciju, te ga mere po ucinku, ocenjujuci azurnost i broj resenih predmeta..
    Ovo cutanje pravosudja je nanelo najvecu stetu istom, jer je samo sebe dikvalifikovalo, kao nezavisnu granu vlasti, sto mu po Ustavu pripada.

    1. Volela bih da prisustvujete sednici sudija Prekršajnog suda u Beogradu i čujete kako se sudije suprotstavljaju predsedniku i hrabro iznose svoja mišljenja. U sudske odluke koleginica i kolega retko imam uvid.

  17. Bez premca, sudija Vladimir Vrhovšek iz Višeg suda u Beogradu i Vesna Vulević iz Privrednog suda u Beogradu

    1. Sudija Vladimir Vrhovšek se povija kako vetar duva, neistinama/lažima obrazložio odluku po prigovoru za ubrzanje postupka P 1699/19, stajući u odbranu iznetih laži koleginice Dragane Marčetić iz istog suda koja je omogućila odlaganje održavanje pripremnog ročišta više od 2 godine u istom predmetu P 1699/19. Sve ovo pod pokroviteljstvom predsednika višeg suda Aleksandra Stepanovića.

      Moja iskustva pred Višim sudom u Beogradu pokazuju da sve sudije koje su se dotakle predmeta P 1699/19, svoje odluke obrazložili su neisitinama i lažima, za ove 2 godine još uvek nije održano pripremno ročište. Ni u drugim predmetima početak ne obećava, imam još 3 predmeta u toku, pripremna ročišta se zakazuju ne na 30 već na više od 200 dana (P 59/21), za dalje videcemo.

  18. Pravni fakultet davne 1988.godine i za mene nezaboravna predavanja dr Vesne Rakic Vodinelic..Kakva jasna ,britka a nadasve jednostavna i razumljiva da i danas jedva cekam da nesto objavi i protumaci…Taj osecaj u meni,koja sam danas blize penziji nego pravosudnoj karijeri,izazvala je Biljana Tesic iz Sremske Mitrovice,sudija sa velikim S,vrstan parnicar,ni kriva ni duzna,bez postovanja propisanih kriterijuma od 2014.godine sudija novoosnovanog Osnovnog suda u Staroj Pazovi. Uprkos svemu opet je najbolja iako svoju energiju trosi na svakodnevno putovanje, a predmetima vlada tako znalacki,stalozeno i bez nervoze,kao da ima sve vreme sveta za pripremanje sudjenja..Njena blagost iz koje izbija sigurnost pre svega,znanje,pracenje novina a nadasve spremnost da uvek nadje vremena za konsultacije ne samo sa nama saradnicima nego i sa kolegama koji je takodje uvazavaju cine je etalonom dostojnosti za obavljanje sudijskog posla..Da sam nakon studija uspela da se zaposlim u pravosudju,da sam bila njen pripravnik sigurno bih posle 20 godina ponovo zavolela parnicu i Sudijin blagi i uz osmeh izrecen stav-nemoj se nervirati,ja bas volim kad se svi zale na odluku,tako se najbolje uci i proverava stav..Drago mi je da ste na blogu dali priliku i nama saradnicima sudija,koji ih najbolje poznajemo da kazemo ko su oni pravi,iza kojih stoji ne samo puka norma nego pre svega znanje,ljudskost,postovanje drugih,svog poziva i uprkos evidentnoj nepravdi ljubav prema svom pozivu..To je sve sto krasi Sudiju Biljanu Tesic

  19. Na temu zločinačkog pravosdudja u Beogradu imam više da kažem, i umem i smem, no iko ikada što je smeo i hteo?
    Za početak da postavim jedno mat pitanje na koje su mi “poginuli svi koje sam pitao i postavio im ga, a ono glasi: Zašto nije zakonski omedjeno vremensko trajanja parnica i svih sudskih postupaka kod nas?
    No mogu da traju ceo život i tri života.Zanimljivo je da o ovome niko ne piše i ne polemiše.
    A to je esencija svih sudskih agonija, kriminala i rasula svake vrste kod nas.
    Kome sam god ovo pitanje gore postavio, od Vide Petrović-Škero, pq sve do Zorana Ivoševića, svi oni su gledali u nebo i plafon, umesto u mene i da mi na njega odgovore.
    Evo da vidimo kako će mi, i dal’ ume i želi da mi odgovori gosn sudac Majić?

    1. Poštovani,
      šta bi se po Vašem shvatanju dogodilo kada bi trajanje bilo omeđeno? Kada bi taj rok protekao? Kako bi ova parnica bila rešena? Ili ne bi? Nisam siguran da shvatam šta je ono što želite da nam saopštite.
      Dugotrajni postupci su veliki problem ali prostim ograničavanjem njihog trajanja ne bi se dobilo ništa osim novih frustracija, možda i ponajviše za stranke. Ponekad zaista ne postoje objektivne mogućnosti da se nešto okonča u predviđenom roku (bolest, smrt, nepoznato prebivalište važnog svedoka…). Ne mislim da bi bilo dobro u trakvim slučajevima veštački okončavati postupak.
      Možda Vi ipak imate druge ideje?
      S poštovanjem,
      MM

      P.S. Nisam gledao u “nebo i plafon” dok sam Vam odgovarao 🙂

  20. Načelno je u pravu kolega Mijalković kada upozorava da nije umesno licitiranje o dobrim i/ili najboljim sudijama. Nije iz više razloga, a osobito jer ” Lepota je u očima posmatrača”, pa se nekompetentnom ocenjivaču svašta može svideti. Ipak, mi ne živimo u normalnim društvenim okolnostima, pa tako ni u ambijentu skladnog pravosudnog sistema već njegovog anahronizma, možda i teškog. Tako je i kriterijum za napredovanje i preko potrebno isticanje dobrih sudija i to “rezultati rada po kvalitetu odluka”, faktički, odavno napušten, tako da predsednik Društva sudija Srbije javno propagira stav da “broj ukinutih odluka uopšte ne sme biti kriterijum za napredovanje”, jer tobož, to je slobodno sudijsko uverenje i shvatanje, a “drugi stepen je tu da koriguje”, te sada imamo sijaset sudija koje su napredovale iako prema javno dostupnim rezultatima rada imaju i do 54% ukinutih (bez preinačenih) odluka. Tako je i zavladala negativna selekcija, pa u pojedinim sudovima u postupku izbora predsednika suda na tajnom glasanju najviše glasova dobiju oni sa najlošijim rezultatima rada, a najmanje oni sa najboljim. Valjda glasači rezonuju “Ako ovaj/ova postane predsednik, on će tražiti da i ja radim kao i on”. Šta onda nama, pre svega kao gradjanima, preostaje nego da na ovim javnim forumima hvalimo one sudije kojima se broj ukinutih odluka meri u opsegu od 3-8 % , baš onako kako to inače u svakodnevnim razgovorima sa kolegama i/ili gradjanima i činimo. Odrekne li nam se još i to pravo, kadrovsko posrnuće ne samo sudstva, već pravosudja u celini, mislim, sunovrat je bez povratka. Uzgred, ni sudstvo, iako posebna grana vlasti, nije samoniklo već je iz narodne suverenosti poniklo, pa nije zabran u koji narod kao suveren nema pravo da “zaviri” i svoj sud da. U pojedinim američkim državama, čijem su sistemu u nas mnogi apologete, tužioce narod bira na izborima kao i gradonačelnika.
    Zato, premda na početku ne htedoh jer videh da čita ovaj blog, mom spisku dodajem još jednog sudiju, iako o njenom radu nemam neposredna saznanja, a sigurno ni kvantum znanja da ocenu dam, ali već više od dve decenije, sa svih pravosudnih meridijana, iz usta sedih glava, slušam reči “izrasla je u briljantnog sudiju, možda najboljeg u Srbiji”.
    Olivera Andjelković.

    1. Poštovani kolega,
      da ozbiljni kriterijumi postoje i da pravosuđe nije u stanju u kojem jeste, i sam bi ovakav poziv na izjašnjavanje o dobrima smatrao nepirmerenim. Međutim, situacija se takva kakva jeste. Konstantno promovisanje nekvaliteta i nekulture, i svakovrsno potonuće pravosuđa nameću i drugačija merila kada je o pristupima reč. Zbog toga i naša debata ovde može barem u određenoj meri dovesti do toga da pomenemo barem neke od onih koji možda tavore u moru osrednjosti a zaslužuju više.
      Ozbiljno razmišljam da predložim i dodelu simboličnog godišnjeg priznanja sudiji koji je svojim postupcima u prethodnom periodu pružao primer.
      Razmisliću još i poslušaću svakako savete učesnika.
      S poštovanjem,
      MM

      1. Eto nešto razmišljam u šta bi se sve to pretvorilo.

        Kada bi ta nagrada i zaživela i postala stvarnost i normalno stvar prestiža, to bi se mnogi u red za prijem iste stavili. A onda sve kod dodele na uobičajeni način po babi i stričevima po političkoj pripadnosti ključu ko zna kom.
        A ko bi istu i dodeljivao ?
        Ako iz “žirija” izuzmemo laureate, ostaje da žiri čine oni koji ni po kom kriterijumu toj nagradi ne trebaju da se nadaju. Ostaje da loši po svojim kriterijumima (lošim) biraju najbolje
        Sa druge strane ti najbolji verovatno nebi ni bili zaintersovani za takvu vrstu priznanja.
        Najbolji sami za sebe i sami po sebi sijaju u “mraku” i lako ih je videti kada to želite a kada i ne želite. Ali dobro ih je na ovakav način pomenuti. Javno priznati da postoje, da ih primećujemo iako im nagrade još ne delimo.

  21. Sudije Prvog osnovnog suda u Beogradu, verujem cestite i od znanja;Vuk Rabrenovic,Vesna Lukacevic,Stojan Protic,Ksenija Maric i Zivko Jevdjenijevic.

    Milena

  22. Видно је да се мишљења, као што први колега у коментару рече, своде на лична искуства, а не на стварно стање. Што се тиче личних искустава, списак је толико дуг, да би се на њему нашли многи за које се неко не би сложио, логично. Што се тиче објективног стања – хероји правосуђа су у суду веома ретко, поред Вас и ретких примера, тачније – у просеку један на један суд, а чешће ни толико: можда понеко ко се пред пензионисање сетио да више нема од кога да страхује. Истински хероји правосуђа су, опростите, али – у адвокатури. На част адвокатури и на срамоту судовима. Веће зло од тога су празни судски ходници у унутрашњости Србије. Узрок није само “разоружавање” суда од суда, у корист ретроградних појава типа нотара и приватних извршитеља, него пре свега тешка сиротиња коју Београд негира, а која нема ни теоретске шансе да испрати не само астрономске судске таксе које суд потражује одмах по подношењу иницијалних аката, већ и безизлаз у који је доспео извршни поступак у пукој тежњи да законодавац обезбеди наплату јавним предузећима, а физичка лица “одсече” од наплате својих потраживања папреним “предујмом за провођење извршења” који се наплаћује пре него што извршење и отпочне. Видите – све су нас слагали: слагали су да је услов ЕУ да се обједини својинска евиденција на штету суда, те да ЕУ управо захтева да се (контра здравом разуму и свим прописима који уређују цивилни сектор) жртвује земљишна књига за рачун катастра. Пре три месеца сам у рукама имала “земљишно-књижни извадак” стар три дана, издат у Хрватској која је у ЕУ. Према томе, проблеми надилазе и жито, а надишли су и кукољ, тако да…. хероји седе у адвокатури, јер је касно за све друго. Оно мало жита што је остало у судовима нижим од Апелационог ћуте и труде се да избегавају предмете за хероје: њих решава онај ко је у суд ушао на нехеројска врата управо да би и послужио као тоалет-папир. Не заборавите никада да су 2010. године изабрани они који су имали најнижи број бодова на ранг-листама ВСС. До данашњег дана, управо то и имамо: најгоре за младе судије, престрављене за судије средње генерације и понеког хероја пред пензијом. Да нам је наздравље. Кад кренете у то освајање судске власти – сетите се народа због ког је суд и основан: ако он то освајање не издржи, а неће – бесмислено је. Освајање је требало да крене са штрајком адвоката, а након тога… ми смо се сад некако на силу уклопили, али суд није препознао да ће наше повлачење са улице означити почетак краја суда који се, још мало, своди на два шалтера, барем у унутрашњости, а Србија је и унутрашњост. Или није? Нема хероја после 2010. – тражите их на погрешном месту.

  23. Bez dileme i bez pandana, najbolji sudija bila je Natalija Bobot. Ako takav predsednik suda nije trebao ovoj državi, onda ja više ni ne želim da budem sudija.

  24. Sudija sam…U prvom momentu pozelela sam da istaknem kao pozitivne primere u pravosudju moje kolege i koleginice, koji su mi i prijatelji, a koje cenim i postujem. Medjutim, onda bih obesmislila Vasu ideju, pa cu krajnje iskreno, istaci kolegu Vuka Rabrenovica kao savesnog sudiju, poznavaoca pravnih normi, logicara, zivotnog, koji ne mari za statisticke izvestaje u kojima je izjednaceno delo iz cl. 246 a i cl. 229 KZ!

  25. Jedna od tih svetlih primera je sudija Aleksandra Đorđević u Osnovnom sudu u Smederevu. Napisala je presudu koja može da bude štivo za druge sudije – studiozno, potkovano, odmereno…mislim da to nije slučajno, i da svoj, neutralno i na zakonu zasnovani stav primenjuje u svim postupcima…

  26. Sudija sa najvise integriteta, znanja i zelje za konstantim usavrsavanjem je bila Jelena Milinovic. Vise nije sudija i to je gubitak za nase sudstvo.

  27. Ne možemo u celom ovom blogu izostaviti i jednu izuzetnu ženu sudiju Pantović. Slađana Pantović. Pravda i Stav ! Izuzetan sudija . Sada Visi sud , nekada prvi osnovni iako poštovani sudija Majicu uz Vas treba u VKS- da stoje i sudija Pantović i Marčetić. I Slađana i Dragana su odlične sudije dokazane u postupcima malog čoveka protiv ” velikih ” . Respekt Vama na prvom mestu . Hvala za ovaj blog.

    1. Već se po treći put ponavljam, sudija Dragana Marčetić, ili zbog neznanja ili po nalogu, više od 2 godine nije održala pripremno ročište u predmetu P 1699/19, na nezakonitim radnjama tuženog odlagala je isto iako se ne radi o procesnoj smetnji kako je ona to obrazlagala, već o nezakonitoj radnji tuženog, dokazi dostavljeni odmah nakon odlaganja pripremnog ročišta, sudija ih na žalost ignorilasa, a zatim prešla u Apelacioni sudu u Beogradu.
      Sudija Dragana Marčetić, gledano iz ugla oštećene stranke, ne ostavlja utisak savesnog, nepristrasnog i dostojnog sudije sudijske funkcije, naprotiv, postupala je suprotno načelu zakonitosti, savesnosti i poštenja u predmetu P 1699/19!

Leave a Reply to Snežana Maričić Cancel reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Pogledajte ostale blog članke