Specijalno vaspitanje

150064019

Sjajno je to što, osim stranačkih glasila, imamo i medije koji neguju istraživačko novinarstvo!  Dobro je za društvo, u kojem institucije ne funkcionišu, što novinari sprovedu i poneki deo zataškane istrage, i iz fioke izvuku i poneki sklonjeni predmet. I dobro je što nisu baš svi ućutkani, i što umesto novinara koje građani plaćaju da ih drže u neznanju, postoje i oni koji ih besplatno informišu.

Ali, nije dobro navikavati se na takvo stanje, i poverovati da na duži rok novinari, analitičari i kolumnisti mogu zameniti policajce, tužioce i sudije.

Zbog toga već danima sagovornicima objašnjavam da je do besvesti pogrešno, povodom iskaza potencijalne svedokinje u potencijalno izuzetno bitnom slučaju, ali i svih drugih afera koje u nekom trenutku mogu dobiti i “K broj” (oznaka krivičnog spisa, prim.aut.), okretati mikrofone ka zgradi Vlade. Nasuprot ovakvom pristupu, nužno je već jednom shvatiti da je (ili bi barem moralo postati) apsolutno irelevantno šta o potencijalnom krivičnom predmetu misle ministri, stranački portparoli pa i sam premijer! Jedina adresa u ovom i sličnim slučajevima, u svim civilizovanim društvima  bilo je i ostalo – javno tužilaštvo!

Neshvatanjem tog principa čini se dvostruko zlo. Sa jedne strane, stvara se opasno uverenje da se bez tužilaca (i sudova) u suštini i može i da ih uspešno mogu zameniti sadašnji i budući predstavnici izvršne vlasti (što će oni ionako sa zadovoljstvom učiniti). U društvima sviknutim na autoritarne režime, nije preterano teško uputiti se pomenutom prečicom. Pri tome, ovakva atmosfera i kod samih tužilaca podgreva i inače prisutno uverenje da je, pre bilo koje istrage, nužno proučiti ne spis, već sadržaj dnevnika sa nacionalnom frekvencijom i onda uključiti “auto pilot” sa dostavljenim koordinatama.

Sa druge strane, ne bi trebalo zaboraviti da ovakav pristup efikasno zamagljuje i odgovornosti nadležnih institucija. Uporno interesovanje isključivo za to šta o potencijalnom svedočenju, mogućem osumnjičenom i ishodu kakvog postupka misle političari, kolumnisti i portparoli stranaka, istovremeno za neizbežnu nuspojavu ima i amnestiranje jedinih stručnih i pozvanih u ovom slučaju – javnih tužilaca!

No, šta je starije? – neumitno će se u nekom trenutku upitati dobronamerni čitalac.

Da li je danas povodom slučaja “Savamala” i svega što ga okružuje, teže ponuditi dokaz o postojanju nadležnog javnog tužioca nego himalajskog Jetija zbog defektnosti sistema, ili pak zbog atmosfere u kojoj takav sistem funkcioniše, kojoj i sami nesvesno doprinosimo?

Baš kao i u “koka-jaje” dilemi odgovor je složeniji od onog koji mnogi smatraju očiglednim. Sistem javnog tužilaštva kakav baštinimo nesporno je defektan, i tu će bilo kakva ulepšavanja i politička korektnost malo toga promeniti. Međutim, njegova dalja marginalizacija, jalove kritike, a još pre njegovo svesno zaobilaženje, samo će dodatno pogoršati stanje.

Možda će poređenje zazvučati grubo, ali problem je sličan onom koji srećemo kod vaspitavanja dece. Ako kritikujemo dete što ne sprema krevet istovremeno svakog jutra obavljajući ovaj posao umesto njega, nikada ga nećemo osposobiti za preuzimanje odgovornosti za neurednu sobu! Baš kao što u želji za bržim spremanjem dete činimo trajno nesposobnim za izvršavanje svakodnevnih obaveza, tako i težnjom za pronalaženjem prečica u otkrivanju odgovornih, doprinosimo daljoj marginalizaciji institucija.

Zato je, umesto ka zgradi Vlade i ministarstava, ovih dana potrebno zaputiti se ka jedinoj relevantnoj adresi. Javni tužioci postoje, primaju platu i nalaze se na mestu sa kojeg je jedino moguće relevantno odgovoriti na brojne dileme koje se ponovo valjaju u javnosti.  I neće početi da obavljaju poslove koje su odavno uzurpirali drugi, ako na njihov pomen uporno budemo odmahivali rukom. Šta god mislili o ovoj branši, uveravam vas da i tamo ima ljudi kojima je dosta daljeg ponižavanja i koji bi u stabinijim okolnostim i uslovima, predano i nepristrasno vršili svoj posao. Zato je potrebno obratiti se javnom tužilaštvu. Kakvo god da je, ono je jedino koje imamo i svakako bolje od bilo koje postojeće “alternative”.

Ali ne protestima, transparentima i drekom, već insistiranjem na davanju jasnih odgovora o postupanju u poslu za koji primaju platu. Ono šta tužilaštvo, baš kao i svaka druga institucija u ovoj državi, duguje građanima koji ih plaćaju, jeste jasan odgovor na pitanja: Šta rade i dokle su stigli povodom slučaju koji već više od devet meseci opterećuje društvo? Šta rade i dokle su stigli povodom uznemirujućeg svedočenja potencijalnog svedoka? I kada će početi sa praksom redovnog izveštavanja javnosti o ovom i sličnim predmetima? Pri tome, (to je i ovde potrebno ponoviti), nikada ne zaboravljajući i da deo kulture čiji sastavni deo predstavlja nezavisnost pravosuđa, predstavlja i ideja o tome da je svako, bio pekar, lekar, (apotekar) ili gradonačelnik, nevin dok se suprotno ne dokaže!

Tek nakon toga, i tek ako odgovori na ova pitanja izostanu, treba se okrenuti drugim nadležnima. Međutim, ni tada zahtevom za procenu značaja svedočenja i dovoljnosti dokaza za krivičnu ili samo “političku” odgovornost! Umesto toga, obraćanje javnosti u tom slučaju mora se zasnivati na neotuđivom pravu svake demokratije. Pravu na zahtevanje smene  onih koji svoje obaveze ne ispunjavaju i dovođenja onih koji će razumeti ulogu, zadatke i značaj pravosudnih institucija u demokratskom društvu.

 

Podelite sa prijateljima

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

7 Responses

  1. Sve ovo je OK i podrazumeva da smo normalna država, ali, nismo, na 7,7 svetlosnih godina smo od nje. I sami JT su krivi da njih niko ne pita već političare, a u svrhu dnevne politike, demagogije i politikantstva. JT da bi bili poštovani i uvažavani, autoriteti, za svoje mesto moraju da se izbore sami, ne da se kriju iza zakona koji ne poštuju u potpunosti, često i nikako, da dokažu javnosti da su efikasni i stručni. Šta su dokazali u predmetima iz “žute kuće”, ili u bilo kom predmetu nasilja nad Srbijom i njenim građanima, a šta u predmetima pljačkaških privatizacija i pljačke države i njenih građana? Koliko predmeta u kojima su zvučna imena završava u fijokama ili se vrte od statusa KP do optužnog predloga i nazad, gde im svesrdno pomažu i sudovi? Kada naši JT i sudstvo pokažu da nema nedodirljivih i da Ustav ne može da tumači i reguliše njegovu primenu dnevna politika, kada se prestane sa legalizovanom pljačkom naroda i države, JT i pravosuđe će se vratiti na zelene grane. Sada su na nivou ispod zemlje i u Srbiji zahvaljujući tome mogu da vršljaju organizovani kriminal i razne strane kompanije koje posluju čak i preko fantomskih firmi, a da se JT na tu okolnost ne oglašava i ne preduzima ništa iako ima informacije i relevantne dokaze, podatke i činjenice. Kako je moguće da se iko iz pravosuđa za nešto pita ako to isto pravosuđe presuđuje da, na primer, može biti bilo koji proizvođač, “CHEVROLET” nije proizveo vozilo “CHEVROLET KALOS”, da je tužena pogrešna firma za prodaju vozila sa lažnim garancijama, te da je Tužilac dužan da nadoknadi troškove postupka u visini većoj od cene vozila, a JI pljačkaju već ionako oštećenog, i to po duplim tarifama u odnosu na tarifnik a uz amanet i verovatno ugradnju donosioca rešenja?

  2. A što se tiče vaspitanja dece i toga da li će sama čistiti svoju obuću, ušivati dugmad ili nameštati krevet, najbolja škola je Vojska, a i nju smo uništili jer je dovoljno da znamo da “ratujemo” u igricama, te je “bolje” plaćati dnevnice sendvič “borcima” da pljuju po Vojsci i Policiji. Uzgred, te dnevnice, za ukupno 2 sata bukačenja, uz sendvič, su 33x veće od službenih dnevnica vojnika i policajaca.

  3. EVO LEPE PRIČE KOLEGE STRAHINJE KASTRATOVIĆA I PRILIKE DA GA SE PRISETIMO S LJUBAVLJU:
    Od straha do pristrastnosti
    Čovek može da izgubi veru u sve, jedino ne u sud. Ako izgubi tu veru, sasvim je nezaštićen
    Ispričaću jednu poučnu anegdotu.
    Austrijski kajzer Franjo Josif dugo je preko posrednika ubeđivao nekog seljaka da mu proda deo parcele koja se dodiruje sa imanjem carske palate. Kako je seljak odbijao svaku ponuđenu cenu, Franjo odluči da s njim lično porazgovara i da ga zamoli da mu proda deo zemlje koji mu je potreban.
    Seljak ostade tvrd pri stavu da neće, pa se kajzer ljutnu. Zapreti seljaku da će upotrebiti svoj carski autoritet i da će mu, preko državne vlasti, oduzeti traženu parcelu. Seljak se samo nasmeja: „Veličanstvo, znam da biste vi meni državom i mnogo ranije zapretili da nije Velikog bečkog suda”.
    Za razliku od Velikog bečkog suda kome je seljak verovao, sudska vlast Srbije u postojećim političkim prilikama nije izgradila sopstveni integritet. Popušta pred „carskim naletima” iako ima uporišta u Ustavu i u zakonima. građani prestaju da veruju sudu. Funkcija predsednika sudskog veća olako se proskribuje. Moralne vrednosti sudija svako stavlja pod sumnju.
    Ako su sudovi i sudije u obavljanju svoje funkcije samostalni i nezavisni, ako je imunitet sudije zagarantovan Ustavom, ako sudija ne može da bude pozvan na odgovornost zbog svog mišljenja ili glasanja prilikom donošenja presude, onda ova njihova zajemčena prava ne može da osporava izvršna vlast.
    Ne može, ali jeste. Ugrožena je samostalnost sudova i sudija. Svaki sudija je sumnjiv, pod prismotrom izvršne vlasti i javnosti. Sredstva informisanja optužuju i „presuđuju” kad god sud ne presudi po njihovoj volji. Sudije se javno žigošu.
    Sudstvu je nametnut autoritet izvršne vlasti

  4. Problem je što javni tužioci ćute i niko ih ne može naterati da progovore. Ćute dok ne prođe vreme i interesovanje ne prođe, pa se sve to lepo spakuje u fioku dok ne zastari. Protestima građani pozivaju organe da svoje dužnosti izvršavaju, kad se već oni samo ne sete da to urade.

  5. Poštovani,
    Pre svega da se zahvalim na pomoći koju sam našla na vašem blogu po pravnim pitanjima koja su me zanimala a koja sam razumela bez problema iako sam ekonomista po struci. Zbog Vašeg način izlaganja koji omogućava da se tema, bez obzira kako ozbiljna i bremenita problemima bila, lakše „svari“, hvala nebesima što je takva i većina tekstova gostujućih prolaznika na vašem blogu, znam da nisam jedina koja misli da je svo vreme provedeno na vašem blogu kvalitetno utrošeno. Već nekoliko puta čitam Vaš članak pod naslovom „specijalno vaspitanje“ i ne mogu da se ne složim sa napisanim, mada je jako teško naići na tužioce i sudije koji su u ovim uslovima voljni da obavljaju svoju dužnost časno, „ispravljajući kičmu“ za svaki predmet koji dobiju da odrade, i ja sam sigurna da takvih ima ali zbog, ne potencijalnih već izvesnih neprijatnosti, ne samo od strane onih koje po zakonu procesuiraju ili odbijaju da procesuiraju, već od strane onih sa kojima bi trebalo da su tim, jer ako ne radiš kako „šef“ kaže verovatno je da ćeš biti u nemilosti i od šefa i od ostatka tima (šta si ti to bolji pa ne moraš) koji pažljivo prati „usmeravanja“ koja daje šef, koji je pritisnut „potrebom“ takvog postupanja iz lične koristi ili koristi nekih drugih „jačih“ od kojim mu može zavisiti dalja karijera, ili slikovito rečeno, ako je načinjen dogovor da gubimo sa 5:0, a druga ekipa u malom fudbalu nema dobre igrače da nam daju golove, moraćemo da dajemo i autogolove čija realizacija bi možda bila problem da imamo veštog golmana koji nije upoznat ili nije saglasan sa dogovorom, što ovde nije i uopšteno govoreći ne mora biti prepreka, ako i ima onih koji nisu saglasni sa dogovorom, vešt trener/kapiten će ih držati na klupi.
    Znajući da je najbolje do rešenja doći mirnim putem slala sam Agenciji za mirno rešavanje sporova iz radnog odnosa predlog ali ga je poslodavac odbio. U nekoliko navrata sam pozivala bivše poslodavce i molila da se vansudski namirimo, ali bez uspeha. Sva ova nevolja je iz tri ključna razloga: – zbog neregistrovane proizvodnje koju je poslodavac obavljao a koja je mogla biti uzrok krivične odgovornosti mesta direktora proizvodnje (jasno sam dala na znanje poslodavcu da ne želim da pokrivam ovu proizvodnju zbog mogućih problema i potencijalne krivične odgovornosti, jer to što se neke stvari još nisu desile ne znači i da neće); – klauzule u Ugovoru o radu o otpremnini od 10.000 eur u slučaju otkaza Ugovora o radu od strane poslodavca iz bilo kog razloga osim sporazumnog otkaza; – i rešenosti da mi bivši poslodavac ni na koji način ne nadokanadi štetu osim ukoliko to sud ne dosudi, ne zato što su u pravu i drže se zakona, jer oni to ni ne moraju jer mogu da plate koliko treba sudu i advokatima samo da ja ne dobijemništa i da se meni nanese što veća šteta ( samo ovde nisam shvatila da ovo plaćanje uključuje i mog advokata). Mislila sam da sam prošla golgotu dok nisam dobila Rešenje o otkazu, a golgota je tek kasnije nastupila postupanjem organa tužilaštva i pravosudnih organa od kojih sam očekivala nepristrasnost. Na osnovu priča i svedočenja poslodavaca o tome da sam prisvojila laptop i mobilni telefon, na osnovu posrednih dokaza, formirane dokumentacije na osnovu posrednih saznanja kao i na osnovu svedočenja zaposlenih opet na osnovu posrednih saznanja iz priče poslodavaca, jer učinjenom poklonu svedoka nije bilo, bez obzira što nema dokumentacije/reversu o zaduženju jer su mi isti poklonjeni u decembru 2014., a ja za uzvrat poklonila umetničku sliku poslodavcu 15. Januara 2015., osnovano sumnjam na osnovu prijateljskih odnosa sa v.d. funkcije j.t. u OJT Vrbas, i snižavanja kriterijuma sa osnovane sumnje na osnov sumnje i povećanje ovlašćenja OJT po poslednjim izmenama ZKP i KZ, na moje neverovanje izvedena sam na glavnu raspravu i osuđena za krivično delo koje nisam učinila posle 15 meseci istražnog postupka, presuda je potvrđena i pravosnažna. Kako imam neurednu krivičnu evidenciju što je i bio cilj bivšeg poslodavca, i zbog ozbiljno narušenog zdravstvenog stanja nisam u mogućnosti da radim i ostvarujem prihod, prinuđena sam da zaštitu svojih interesa potražim pred OJT i pravosudnim organima u Vrbasu. U tim postupcima stičem izuzetno iskustvo i učim se razumevanju, strpljenju i toleranciji.
    Šta raditi ako vam postupajući sudija ne unosi u zapisnik ono što kažete čak i kada ga upozorite da je to dužan da uradi po članu tom i tom stav taj ZPP ili ZKP, a on vas gleda u oči i jasno kaže „neću, nećeš mi ti valjda diktirati zapisnik“ prekida vas u uvodnoj i završnoj reči rečima „sedi dole dovoljno si rekla“, unosi u zapisnik upozorenje da postavljate nerazumljivo pitanje iako ga u sudnici svi razumeju i branilac skače i govori okrivljenom da se ne izjašnjava na isto, kad na vaše insistiranje unese zahtev za izvođenje novih dokaza koji su se pojavili u postupku u zapisnik i otvoreno donosi protiv zakonita Rešenja kojim ista odbija kršeći raspravno načelo i to ponavlja i na sledećim ročištima. Na moje prigovore predsednik suda navodi da je doneto rešenje da se dokazi izvode, kad priložim zapisnik i navedem da se ne govori istina, odgovor mi se uskraćuje zbog nepoštovanja suda. Sa svom prepiskom je upoznato i odelenje nadzora u Ministarstvu pravosuđa, po istim se ništa ne preduzima već mi se samo prosleđuje odgovor dobijen od suda. Pisala sam molbu predsedniku suda da dozvoli audio snimanje na glavnim pretresima, odgovor nisam dobila. Otkako sam shvatila da mog advokata nisam plaćala samo ja, samu sebe zastupam u svim procesima. Ne overavam zapisnike ako se primedbe ne unesu već pišem primedbe na zapisnik i dostavljam sudu samo kad su krupni propusti u pitanju sve što mogu istolerišem, imam snimak sa svakog suđenja sebe i svoje sigurnosti radi, uz dužno poštovanje predsedniku suda i postupajućim sudijama moja je koža u pitanju i ovo je samo „zlu ne trebalo“. Da ne ulazim u to da je potrebno 7 meseci da se zakaže predročište, da se po pisanju primedbi na zapisnik sledeće ročište zakazuje posle 5 meseci, itd. Ne mogu i neću da odustanem, sa nadom da ću pravo i pravdu naći bar pred Ustavnim sudom, a čak ako se to i ne desi, neću biti totalno nezadovoljna jer naučila sam mnogo o našem pravosudnom sistemu, o onome što piše u zakonu, o načinu na koji bi trebalo da radi i o načinu na koji rade sudije i advokati, o realnim mogućnostima da se radi protivzakonito a nekažnjeno jer se za (ne)korektan, (ne)zakonit rad i pričinjenu štetu i strankama i državi odgovara samo državi RS a da vi kao stranka ne možete mnogo da učinite po tom pitanju, osim naravno ako nemate nekog ko će se založiti za rešavanje problema iz izvršne vlasti. Slažem se da i ovaj način uticaja nikako nije dobar kao i da pravosudni kao i organi tužilaštva trpe pritisak izvršne vlasti. Na moju veliku žalost ima i drugih pritisaka koji ne služe na čast profesiji i poslu koji rade, i kao što ste izneli u jednom od svojih tekstova, problemi koje imam sa svim navedenim organima su iz razloga što su preko puta mene moćni ljudi koji jesu učinili prekršaje i mnoga krivična dela od uvrede i pretnje do utaje poreza, ali koji mogu da plate da se ne procesuiraju, koji otvoreno prete tokom sudskog postupka da će platiti sudu koliko treba samo da me strpaju u zatvor, doduše sudija nikad ne čuju navedeno.
    Razumem ponašanje sudija i tužioca jer svi smo samo „ljudi“ i kao takvi nesavršeni, ali sa druge strane, ako nemaš kičmu da izneseš ili „platiš“ neprijatnosti koje bi imao da radiš po zakonu, pitanje koliko zaslužuješ da obavljaš dužnost sudije ili tužioca, za taj posao bi morao da imaš „potrebne kvalitete“ jer tu bi iznad svega trebala da bude čast, poštenje, opšti interes,.. , kažem da razumem ali da me ne raduje uopšte.
    Šta raditi u slučaju da ni u osnovnom ni u višem tužilaštvu nema tih „potrebnih kvaliteta“ kod tužilaca koji odlučuju po predmetima, kada se uprkos materijalnim dokazima krivične prijave odbacuju, a više tužilaštvo ne odgovara na ponovljeni Prigovor ni u naknadno ostavljenom roku od 7 dana i nije jedna prijava u pitanju, već nekoliko protiv istih učinioca koji su vlasnici firme u kojoj sam bila zapošljena. U pitanju su: krivično delo davanja lažnog iskaza gde postoje u sudijski zapisnik uneti iskazi nakon što je svedok propisno upozoren, za više krivičnih dela po osnovu rada i socijalnog osiguranja gde postoje materijalni dokazi da su stekli sebi i svojoj firmi protivpravnu imovinsku korist dok je meni naneta višemilionska materijalna šteta uskraćivanje prava po osnovu rada isplaćivanjem 10 puta manje zarade prema Aneksu koji nikada nisam prihvatila a ne prema Ugovoru o radu, uskraćivanja godišnjeg odmora preko regresa i troškova prevoza do uskraćivanja ugovorene otpremnine u slučaju otkaza, za krivično delo utaje poreza po osnovu isplaćivanja i obračunavanja zarada što poslodavci i ne spore u svojim izjavama datim pred sudom, za krivično delo zlostavljanja i nehumanog postupanja gde postoje izjave svedoka overene u sudu da sam bila izložena svakodnevnom maltretiranju tri sedmice po nalogu poslodavca a zarad zastrašivanja i stvaranja neprijateljske atmosfere u firmi i odlaska bez davanja otkaza ugovora o radu kako bi se izbegli troškovi ugovorene otpremnine u iznosu od 10.000 eur, krivično delo ugrožavanja sigurnosti gde se oni kao ljudi koji imaju novca ne ustežu da vas vređaju i da vam prete pred sudom da će da vas smeste u zatvor, da ćete da ih zapamtite, da će mrak da vas pojede, naravno da jedva da deo toga uđe u zapisnik, pod uslovom da postupajući sudija uopšte želi da čuje.
    Kako u poslednje vreme samoj sebi sve više ličim na Don Kihota, nisam samo zabrinuta nego sam više sluđena za sigurnost svog deteta i sopstvenu sigurnost, nije to samo subjektivni osećaj da vas na neki način svojim postupanjem OJT obeležava jer u poslednjih nekoliko meseci kad sretnem nekog od prijatelja koji rade u MUP obilaze me u velikom luku, kad ne mogu da me obiđu skraćuju razgovor koliko god mogu, oni iskreniji bez dlake na jeziku mi otvoreno kažu da nisam normalna, zar nisam svesna šta sve mogu da mi urade sa par stotina evra i meni i detetu, oni zluradi opet kažu „ došla si i ti na red, tresu te, traže da dostavimo gde ti deda bio na pišanju“, fejsbuk stranu počinju da mi obilaze neki ljudi iz MUP koje ne poznajem, a ja samo ne umem bolje, naučila sam da se treba boriti, da je to jedino pravo, ako imaš argumente, ako je čisto u srcu i ako nemaš „putera na glavi“. Zbog svega ovoga ne vidim mnogo izbora i poslednjih par meseci ozbiljno se bavim mišlju da idem prečicom, zamolim neke ljude iz UNS-a i RTS-a sa kojim se vidim nekoliko puta godišnje u mom rodnom selu Vodice kod Smederevske Palanke gde su novinari izgradili spomen kuću Peri Todoroviću i zamolim ih za pomoć i iznošenje u medijima problema koji imam u postupanju tužilačkih i pravosudnih organa. Iako znam da nije pravi način, imam nekoliko spremnih tekstova, ali se nekako uvek spotaknem na vaš članak „specijalno vaspitanje“.
    Voljna sam da napravim još jedan pokušaj da dobijem odgovor na pitanja obraćanjem OJT u Vrbasu i VJT u Somboru, istina, zbog dosadašnjeg iskustva bez nekih velikih očekivanja iako se slažem sa iznetim stavom da postupci mogu da se pokrenu jedino po njihovom nalogu, jer su oni zaista jedina prava adresa, samo molim da me uputite na način, jer sve o čemu pričam može da se desi bilo kome, a nije isključeno i da se dešava. Ali ovde treba uzeti u obzir das sam i ja samo čovek sa svim ljudskim manama i da je valjda normalno što želim da ova golgota počne da se otpetljava, pa maker i uz korišćenje prečice.
    Pitanja koja imam a ne odnosi se na konkretan slučaj već na uopšte na ovde izloženo ponašanje pravosudnih organa i organa tužilaštva kao i na dalje postupanje sa pravosudnim i organima tužilaštva na koje može da naiđe i verovatno nailazi svaki građanin u odbrani svojih zakonom garantovanih prava možda i češće nego što bi bilo za očekivati, sa advokatom ili bez advokata, su:
    • Šta činiti kad vam postupajući sudija protiv zakonitim donošenjem Rešenja da ne dozvoljava izvođenje novih dokaza krši rasprano načelo i zakon na vašu štetu, a žalbeni postupak vam ne garantuje da će viša instanca prihvatiti vašu primedbu i uticati da se ista ispravi?
    • Šta činiti kad sudija ne čuje pretnje i uvrede koje vam druga stranka upućuje i ne želi da ih unese u zapisnik?
    • Šta činiti ako imate primedbe na zapisnik a znate da će iste da vas koštaju pet meseci daljeg odlaganja postupka od strane postupajućeg sudije?
    • Šta činiti ako vam OJT protivzakonito odbacuje krivičnu prijavu a VJT ćuti i na ponovljeni prigovor?
    Oprostite ako sam malčice zloupotrebila prava koja dajete svojim gostima.

    Zahvalna

    Svetlana

  6. Ne mogu više da ostanem ravnodušna, i da samo čitam-o i pišemo o svojim i svim „lošim primerima,utiscima u pravosudnoj praksi, a da se više ništa ne krene sa realizacijom!“ Čitajući komentar Svetlane Zagorčić Todorović (još od Djurdjevdana 2017), iz bloga „ Specijalno vaspitanje“ me je je skroz dotuklo kao čoveka, jer je njen primer samo kap u punoj čaši…
    Zamoliću Sve ljude širom Srbije koji su Pravne struke, advokati-ce, sudije, predsednici sudova, koji su upoznati sa blogom G-dina Miodraga Majića, i ako su istomišljenici, htela bih da apelujem, kako nam autor a i „ čitaoci iz svojih komentara“ daju za primer stanje Pravnih institucija. Gde se učestalo navode ne primerena ponašanja , trula, loša, korumpirana, strukovno iskrivljena službena lica u „ tim insitucijama“ i jedino što možemo je, da se udružimo i pomognemo jedni drugima na sledeći način…
    „Svaki mali korak jednoga čoveka, je jedan veliki za čovečanstvo!“
    Naime, u mnogim textovima autora i textovima čitalaca, se jasno može zaključiti“ iskrivljenost, gorčina, razočarenje, i ne mogućnost trpljenja takvog rada, ne pravednih ishoda…!“ Stoga bih predložila kao građanin, jer nisam pravne struke, ( ali sam i ja 1 od mnogih koja je doživela gubitak i bol majke, prilikom saobraćajne nesreće, (ne pravdu kroz sistem)gde je okrivljeni uz 2 advokata na slobodi, i mirno šeta ulicama grada, nama nikada „čak ni saučešće nije izjavio!“) .Pritom sam rođena u ovoj zemlji 44 god. slušam i gledam razna uređenja, strukture, i „elitne brljotine“ koje su ne dopustive u 21 veku,i pošto su mnogo brojni čitaoci koliko sam uvidela svakako dali akcenat na Premijerku Anu Brnabić, smatram kao i autor da treba „mirnim, pisanim putem da joj se obratimo „. Pošto se svugde kako u svakodnevnici, tako evo i na ovakvim blogovima, elektronskim skupovima, samo priča, iznose se primeri, ali „ nikako da se dopre do VLADAJUĆIH ljudi“ i pokrene“ mašinerija za promenama“ ! Moj predlog je konkretan ( ali ne kao DŽO BAGERISTA) nego upravo sledeći :
    Svi VI PRAVNICI, svaki dan, ili barem koji dan u nedelji, da sastavite pravnu formu texta, gde ćete kao „stručna zaposlena lica najbolje navesti šta je neophodno da se promeni, predloži,izmeni, opremi, uvede, zavede, razreši, rotacije kako zaposlenih tako i opreme za rad u takvim ustanovama, malim “klanskim sredinama”, revizorski tim…“ i TO JOJ SLATI SVAKI, SVAKI, SVAKI DAN, ILI NEDELJU, SVI KOJI ŽELITE ŠTO VIŠE, IZ SVIH GRADOVA SRBIJE!!! Samo ponavljaje i šaljite!!! Neka joj SVAKI DAN STIGNE BAREM 10-AK takvih pismenih PRIMEDBI, ZAHTEVA, kako god da ih nazovemo, DA VIDIMO DA LI ĆE BITI RAVNODUŠNA I DA LI NEĆE PREDUZETI URGENTNIJE KORAKE ZA PROMENAMA? BUDITE UPORNI, ZA MESEC DANA će da (poludi) tj. Popusti! A i manje, zatrpaćemo joj kancelariju… 
    Pritom,Vi to najbolje znate, dati joj do znanja, „da je položila zakletvu i da ona podrazumeva odgovornost i služenje za dobrobit ovoga naroda, koji je nju izbirao kako i Predsednika, kojima smo dali poverenje, E PA NEKA NAM TO POVERENJE I OPRAVDAJU!“ Dobili su i Blagoslov od Irineja i ostalog Visokog Sveštenstva, neka nam i to opravdaju kroz „dela“ „ NEKA NAM VRATE VERU KROZ ISTINU I PRAVDU“!
    E tako G-do PRAVNICI, SMATRAM DA JEDINO VI TO MOŽETE, TREBATE, MORATE, A I OBRAZOVANI STE DA MOŽETE DA SE NOSITE SA TAKVIM VISINAMA a sve radi SVIJU NAS KOJI SMO DEO DRŽAVNOG SISTEMA SRBIJE!
    Videće i čuti, desiće se promene jako brzo, jer niko ne voli, niti mu prija kada ga neko „na dređeni“ opomene ili prozove, uhvati za uvce, 1-2-3 puta, tu će već prnsnuti…I šta, desiće se da će i ti korumpirani jer su oni po prirodi svojoj „ prevrtači, kukavice, lažljivci“ se okrenuti i protiv njih, ili povinovati u potpunosti, novoj ZDRAVOJ PRAVNOJ GARNITURI ZAPOSLENIH, i konačno će doći DO DISCIPLINE I ISTINITOG PRAVNOG UREĐENJA I IZVRŠENJA, NE ZAVISNOG OD BILO KOJEG ORGANA!

    “ Pri tome, (to je i ovde potrebno ponoviti), nikada ne zaboravljajući i da deo kulture čiji sastavni deo predstavlja nezavisnost pravosuđa, predstavlja i ideja o tome da je svako, bio pekar, lekar, (apotekar) ili gradonačelnik, nevin dok se suprotno ne dokaže!”( DR.SUDIJA MIODRAG MAJIĆ)

    Uvek mi je bila čast što sam rođena u Srbiji, nikada nisam htela da je napustim za rad boljih uslova života, ali sam gorko se namučila, neka, možda je to tako moralo, svi smo deo istorije… međutim sada MIRNO,ČASNO,HRABRO, I SA APSOLUTNOM VEROM mogu da kažem da mi je drago što sam upoznala I SVE VAS DRUGE DRAGE LJUDE , A TAKOĐER I NAŠ prirodni PRAVNI DRAGULJ, a to je naš autor, G-din Miodrag Majić.

    S Poštovanjem!

    Slađana.

Leave a Reply to Aleksandar Mihailovic Cancel reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Pogledajte ostale blog članke