Dr Slobodan Beljanski: Analiza rešenja o izuzeću sudije – logički aspekt

 

Slobodan m

 

Zbog značaja teme, prenosim integralnu verziju pravne analize predsednika CEPRIS-a advokata dr Slobodana Beljanskog,  povodom rešenja predsednika Višeg suda u Beogradu kojim se zbog članstva u CEPRIS-u, od daljeg postupanja u predmetu K PO1 36/2015 izuzima sudija tog suda mr Aleksandar Trešnjev. Tekst preuzet sa sajta  www.cepris.org.

 

Analiza rešenja o izuzeću sudije – logički aspekt

Priliku da odlučuje o zahtevu za izuzeće sudije predsednik Višeg suda u Beogradu iskoristio je, po svemu sudeći, za sasvim drugačiji cilj: da ospori mogućnost postojanja udruženja kakvo je CEPRIS. Za ovo osporavanje koristi tri pravno-logički neodrživa argumenta.

Prvi argument predsednika glasi: zajedničko zalaganje sudija i advokata za nezavisan ili samostalan status i stručan, nepristrasan i efikasan rad pravosuđa, samo po sebi izaziva sumnju u samostalnost i nepristrasnost sudija. Tvrditi da zalaganje za neki apsolutno poželjan opšti cilj dovodi u pitanje dobre namere i predstavlja dezavuisanje istog tog cilja, samo zbog toga što ne potiče od jedne klase subjekata, nego od dve ili više klasa, predstavlja jednu od klasičnih pogrešaka u dokazu, obično onu poznatu u logici pod nazivom prelazak u drugi rod. Na primer: dobro je kada se sudije zalažu za sopstvenu nezavisnost i samostalnost, ali ako se istom zalaganju pridruže i advokati zalaganje sudija postaje  ne samo problematično, nego ih upravo razotkriva kao zavisne i nesamostalne. Uprošćenije govoreći, paradoksalan je stav da ako se sudija zalaže za nepristrasnost, a za nju se zalaže i advokat, to već dokazuje da je sudija pristrasan, kao što bi paradoksalan bio i stav da ako se sudija u istom „savezu“ zalaže za stručnost – dokazuje da je nestručan!

Drugi argument zasniva se na stavu da, za razliku od drugih udruženja, koja, recimo, imaju za cilj usavršavanje pravnog sistema i vladavine prava, CEPRIS zadire u statusna pitanja sudija. Radi se o opštoj pogrešci u zaključku koja, prema podeli koja potiče još od Aristotela, izvire iz jezika i naziva sefallacia aequivocationis. U ovom slučaju pogreška je hotimična, pa ne predstavlja paralogizam, već čisti sofizam. Reč „status“, naime, označava i nečiji formalni položaj, ali i kvalitet tog položaja ili njegovo stanje stvari (status rerum). Kada se u Statutu CEPRIS-a kaže da udruženje „s ciljem stvaranja uslova za nezavisan ili samostalan status i stručan, nepristrasan i efikasan rad pravosuđa…istražuje probleme koji se pojavljuju u pravosudnoj praksi“, reč „status“ koristi se, jer i ne može drugačije, samo u ovom drugom smislu. Radi se o razmatranju prakse i zakonskih rešenja od kojih zavise nezavisan i samostalan status sudija. To razmatranje nije decizivnog već diskurzivnog tipa. Zato se i pojam „status“ ne koristi u formacijskom, već relacijskom smislu, jer ne označava učešće u tome kako postati i prestati da se bude „neko“ (sudija), već kako taj ko jeste „neko“ da bude „nekakav“. Jasno je da udruženje ne može vrednovati, birati i razrešavati sudije, već može samo na stručnom planu da razmatra postojeća rešenja i eventualno inicira njihova poboljšanja. Ni nevladine organizacije koje se bave vojnim pitanjima ili spoljnom politikom ne vode kadrovsku politiku vojske ili spoljnu politiku države, već pokušavaju da pomognu državi da bolje sagleda probleme u ovim oblastima i nađe, ako je potrebno, bolja rešenja od postojećih.

Najzad, stav predsednika suda je da „u borbi za nepristrasnost, nezavisnost i samostalnost u radu suda i sudija mogu učestvovati samo sudije koje kao takve i čine samostalnu i nezavisnu granu vlasti – sudsku…a koju sa sudstvom ne čine advokatura i javna tužilaštva, kao stranke u postupku“. Drugim rečima, kada predsednik smatra da su sudovi, samim tim što u Ustavu i zakonu piše da su samostalna i nezavisna grana vlasti, na nominalnom planu sebi već realno obezbedili ova svojstva, pa niko drugi osim sudija samih ne može ta svojstva ni da razmatra, a kamoli da podstiče bolja zakonska rešenja za njihovo obezbeđenje, on pada u pogrešku neosnovanog razloga ili cirkularnog dokaza, u logici nazvanu petitio principii i ciculus demonstrando. Kada jednu tezu dokazujemo drugom koja je i sama sporna, pa bi prvo nju trebalo dokazati ne činimo ništa drugo nego to da anticipiramo princip ili tražimo da nam se veruje na reč. Nasuprot tome, zalaganje za ustavne principe i vrednosti propisane zakonom pravo je svih građana. Tvrdeći da se za svoju samostalnost i nezavisnost mogu zalagati samo sudije i niko drugi, predsednik zapravo negira pravo na kritiku i kontrolu jedne grane vlasti, kao što negira i ustavno prava na slobodu izražavanja.

Sve tri pravno-logička nedostatka, osim što vode zabrinjavajućem snižavanju kriterijuma za sumnju u nepristrasnost sudija, izraz su nedopustive pravno-logičke inverzije: apriornog nepoverenja u sposobnost sudija da održe sopstveni moralni integritet i psihološku ekvidistancu prema interesima stranaka, i priznanja da se odreda radi o slabim ličnostima, čija se pristrasnost pretpostavlja.

 

  1. 06. 2016.

Dr Slobodan Beljanski

 

 

Podelite sa prijateljima

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

12 Responses

  1. Bravo, doktore, ovi sofizmi u praksi su običnim jezikom rečeno, neprolazna arbitrarnost i nepostojanje prava na pravednog sudiju, drugim rečima, dokaz su iluzije o vladavini prava na ovim prostorima despotije, koji prkose svim promenama u svetu i kosmosu. Sve se menja, osim nas…POGUBNO I KRAJNJE DEPRESIVNO…

  2. Sjajna i tacna analiza! Stvarno se postavlja pitanje: Ko su,danas,sudije i kakvih sposobnosti za pravnu i logičku analizu i raspravu? Očigledan je pad nivoa njihove strucnosti i opste ligicke sposobnosti….samim tim i moralne… bez neophodne stručne i strukovne hrabrosti…

  3. videti slučaj ASUMAKUM u Privrednom sudu, izuzeće sudije koji bi možda primenio zakon, postaje praksa

  4. Nikada mi neće biti u potpunosti jasna ta neodoljiva potreba pojedinaca iz dela pravosudnog sistema da budu vetar u leđa egzekutivi. Rastezanje odredbi zakona do granica njihovog pucanja ne bi li eventualno sabotirali najdobronamerniji pokušaj ozdravljenja vitalnih državnih organa. Nečemu čemu je, po pravilu, trebalo da posvete sav svoj profesionalni, pa čak i privatni život. Ne shvatam, ne shvatam, ne shvatam, odsustvo odgovornosti poziva koji obavljaju.

    1. Publius Cornelius Tacit:

      Kada se umešaju sila ili novac, zakon ne pomaže.

  5. “Quod licet Iovi, non licet bovi” Što priliči Jupiteru, ne priliči volu.
    Ne vredi poštovani kolega akademska rasprava.

  6. Bravo Dr Slobodane Beljanski vaša Analiza rešenja o izuzeću sudije je sagledana fenomenalno sa logičkog aspekta.

    1. Gospodine Majiću,
      Vi se kitite problemima i vaših kolega i pravosuđa, osuđujuči ih iz “offa”, unepred se ograđujući od takvih svojih stavova, ne daj Bože, još i još i gorih problema “proste pičine”. Žrtve istog sistema koji, po potrebi, deklarativno i nečasno koristite da skribomanišete bez stvarnog činodejstva, makar i esnafskog, kao u “SLUČAJU VUČINIĆ I i II.

      Treba da se stidite pravne nekrofilije nad profesionalnim i životnim sunovratom vašeg kolege, kojega ste, uz pravosuđe i medije, javno čerečili na svom blogu, ne pružajući ama baš nikakvu realnu podršku – pa makar ona bila i simbolična – obustavu rada shodnu danu kada je derogiran vraćanjem u Palatu pravde, a da ne pominjem peticije Vladi, štrajk i tome sl.ž
      Ne, vi ste, umesto Ičega, od sebe dali Ništa. Skribomanisali.

      Upravo je vaš, Apelacioni sud u mom slučaju načinio tešeke povrede zakona, ali vi, kao “čovek iz offa”, unapred odbijate da se bavite činjenicama, šire, dublje i ozbiljnije, osim onoga što vam omogućava lagodnost kritizerstva – baljezganja bez učinkovitosti. Kao u “Slučaju Vučinič”, čime ste ga, osim prav. sistema, pretpostavljam, dodatno ponizili, iskorišćavajući ga za potrebe svoje medijske eksponacije.

      Stoga, upravo zbog vašeg egocentrizma, ne verujem ni u CEPRIS, više do mrtvog slova na papiru, kakav je i vaš mentalni kod, koji nije bio dostojan časnog sudije Vučiniča, kojeg ste zlorabili da svoj blog (a ne dela) održite u javnosti, Sram vas bilo, ponavljam, i dalje ne razumevajuči otkud dr S. Beljanski sa vama u istom košu!

      1. Poštovana,

        moram da priznam da mi je, osim činjenice da ste revoltirani mojim pisanjem, do kraja ostalo nejasno šta je razlog Vašeg revolta. I pored najbolje namere, nisam uspeo da shvatim šta sam to loše učinio protiveći se načinu na koji je sudija Vučinić smenjen (osim što sam, kako kažete “skribomanisao”). Još manje mi je jasno zbog čega Apelacioni su koji je navodno u Vašem slučaju pogrešno postupio, nazivate “mojim”. Ja sam tamo samo jedan od sudija, ovoga puta i zbog te činjenice izgleda pogodan za izražavanje neke vrste, na drugoj strani generisanog revolta.

        No, debata koju na blogu održavamo, omogućava svima da iznesu sopstveno necenzurisano mišljenje, dokle god je ovo prezentovano na pristojan način i držeći se teme. Kao što vidite ni u Vašem slučaju nije napravljen izuzetak, uprkos obraćanju koje je na momente prelazilo granice pristojnosti. Voleo bih samo da se, osim etiketama i čudnom ogorčenošću, sledeći put poslužite i jasnijim argumentima.

        U svakom slučaju, hvala Vam što pratite blog.

        S poštovanjem,
        MM

        1. Gospodine Majiću,

          Vašoj odbrani od moga pisanija nemam šta da dodam, osim slovne ispravke Njegoševog citata ” proste pučine”, gde mi se u žaru negacije svega što predstavljate, omaklo u napred navedenom “pičine”, što sam pročitala tek u povratnom meilu. Molim vas da mi OPROSTITE nenameri prostakluk, budući da je stran mom habitusu.
          Gotovo da ne poznajem nikoga ko nije bio uznemiren uzurpiranjem integriteta časnog sudije Vučiniča, te njegovim derogiranjem premeštanjem u P. pravde (ako se to zdanje uopšte može dovesti u kontekst Justicije), iz ličnog iskustva sam, tragajući za tim “zrnom među kukoljima”, naišla na vas, kao najglasnijeg, ali opotrtunog, zaštitnika g-dina Vučiniča, budući da ste svoju podršku iskazivali bez adekvatnih i realnih mera otpora.
          Što će reći – deklarativno: ” I vuk sit, i ovce na broju”.
          Vi na svom blogu!

          Kada sam pomenula Apelaciono kriv.tužilaštvo, napominjući da imam pisanu dokumentaciju o bahatluku i teškim prekršajima istog, dozvolili ste sebi da se i od toga ogradite.
          Zaboga, koja je srha vašeg “čistilišta” nepravde, ako ne počistite u sopstvenom dvorištu, e da se ne bi, je li, zamerili sopstvenoj fotelji!
          I za to me kudite, po sistemu “nisam ja, nego on”, dočim se sve vreme predstavljate kritičarem disfuncija u Pravosuđu.
          Naravno, samo sa bezbedne udaljenosti krizizera kojem je dozvoljeno “mlaćenje prazne slame”, jer svojim skribomanijama niste ugrozili nijedan od prozivanih pravosudnih organa, niti ste, kolegijalno a propo g-dina Vučinića, vašom omiljenom sajber mrežom (takoj li se kaže?) pozvali kolege da se esnafski udruže u, makar i jednodnevnoj, obustavi rada u odbranu samostalnosti sudijske funkcije, koji ne postupaju “kako tata kaže”.

          Umesto toga, dodatno ste od čovekovog života (V.V.) načinili medijski cirkus, razvlačeći ga po svojim blogovima, kako bi bili aktuelani a beskoristni, nadasve štetni za dotičnog gospodina svoje profesije i njegov integritet u odbrani iste, koji vama NEDOSTAJE.

          Šta vam još nije jasno?
          Duboko žalim što je Pravda spala na vaš blog, koji potvrđuje napred navedeno.
          Imenom i prezimenom, žrtva pravosud. sistema, poput narečenog V.V. po čijem “slučaju” u nastavcima lešinarite,

          Zorica Živković
          P.S. Na moju žalost, ovo malo opše upućenosti, uskračuje mi objašnjenje otkuda vi i izuzetni dr Slobodan Beljanski u istom košu. CEPRIS je jedno, ali je dr Beljanski znatno iznad.

          1. Poštovana,

            dalje svakako ne bi imalo smisla. Previše nerazumevanja, etiketiranja i strasti, nikada nisu predstavljali platformu za konstruktivan dijalog. No i u takvim uslovima, drago mi je da delimo stavove kada je reč o poštovanju kolege Beljanskog. Odgovor na pitanje kako smo se našli “u istom košu”, moraćete ipak da potražite na drugom mestu.

            S poštovanjem,
            MM

  7. Bez naslova,

    U mom nemalom životnom iskustvu, (za neki dan 64-godišnjem) postoje samo dve osobe koje s pravom nose potpis MM – legendarna M.Monro, kao i jedinstvena MM, kojoj je Danilo Kiš posvetio knjigu “Enciklopedija mrtvih”.
    Dočim, vi nećete ući u legendu, niti postati jedinstveni pišući blog, koji potpisujete inicijalima pripadajućim tuđim identitetima.
    Upravo tako – identitetima na kojima parazitira vaša dubokomislenost, a seže sve do predstavljanja nove ministarke kojoj ste, pa zar bi mogli da nas lišite te informacije, bili predsednik Osn. suda (ako se ne varam, a i svejedno je) u kome je dotična počela da stažira. Da blog MM ne bi sebe izneverio, završava optimizmom, preporučujućim (za potpisnika bloga) pohvalama i nadama u njenu buduću funkciju…
    Pitam se samo sa koje je Planete, a da nije Zemlja, resorna ministarka ustoličena, koja je to (marsovska?) Vlada, a da nije ovdašnja, koja je birala i Selakovića, izabrala i, vaše hvale vredne, damu o kojoj je reč?
    To se zove parazitiranje, jer da nisam tragala za sudbinom nadasve časnog i gospodina i sudije Vučinića, nikada ne bih saznala o nekoj tamo M. Montro ili M.Miočinović, kojima nije trebao blog da ih se potpisuje inicijalima.

    Završavam; svako neslaganje s vama, nazivate nekulturom (pa i prostotom!), etiketiranjem i tomu padobno…tako da, ako iko ima razloga da stavi tačku na neželjenu komunikaciju, osim početne – da makar i sa docnjom, javno i združeno, kao strukovno udruženje, na simboličan način obustavom rada na 1 sat iskažete podršku “slučaju Vučinić”, svakako biste time uradili premnogo za njega, a možda i više za represivni pravosudni sistem, koji će sutra dvaput razmisliti pre nego nasrne na svoje službenike, kao što nasrće i uništava živote svojih podanika u zemlji Srbiji.

    Svoju kolegijalnu, profesionalnu i etičku priliku ste propustili, iskoristivši je samo u meri potrebe da se (i) tim povodom oglasite, bez potrebe da svoju iskusnu, inicijalno dobronamernu i umnu glavu, makar i na jedan sat stavite u torbu zarad iste takve, koju krasi još i čestitost.
    Otuda gorčina, tim pre što 7 god. trpim pravno zlostavljanje koje mi je otelo poslednju deceniju života, načinivši me, ne samo hronično obolelom, već i na korak od bećkućništva. Stoga još kako žalim kada se suočim sa tom mašinerijom zla koja “slučajem Vučinić” sublimira i slučajeve “proste pUčine”, do u beskonačno.
    Kada mi je pre nekoliko dana ponuđena na čitanje knjiga osebujnog dr Beljanskog na čitanje, odgovorila sam da, nakon toliko god. pravosudnog zlostavljanja, ne mogu više da se srećem s mrtvim slovom na papiru. To se kolokvijalno zove “zamor materijala”.

    Ovim zaista prekidam komunikaciju s vama, kojoj se, naposletku, nisam ni nadala, jer tu i tamo proveravam u meilu odgovor sl.reklamacija Homcentra u povodu molbe da mi po drugi put zamene pogrešno izabran komad nameštaja, s molbom da mi pomognu “da se snađem u prostoru i vremenu” (budući da sam, zahvaljujući pravosudnim nepravdama i pantljičarama, dospela garsonjere, kao predvorja budućem prihvatilištvu. Odakle vas, pouzdano, niko ne kritikuje što ništa, “sem mrtvog slova na papiru”, niste uradili za njih!)

    Svi smo mi, još kako, Vučinići!
    Zorica Ž.

Leave a Reply to Zorica Živković Cancel reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Pogledajte ostale blog članke