Crvena linija

gas masks 00396705

Zabrinjavajući izveštaj Zaštitnika građana prema kojem propusti u radu organa i službenika Policije u slučaju noćnog rušenja u Savamali “nisu rezultat propusta pojedinca, već su očigledno organizovani i sprovedeni u okviru ranije pripremljnog plana i izdatih naloga“, preneo je tek po neki medij. Većina njih, ovo dokumentovano uznemiravajuće otkriće nadležnog državnog organa, nije smatralo vrednim objave! Umesto agencijskih vesti sa oznakom “hitno”, naslovnih stranica ili pak sednice Saveta za nacionalnu bezbednost koje bi bile posvećene tvrdnjama jednog državnog organa da je drugi državni organ učestvovao u nesprečavanju vezivanja ljudi i rušenju dela grada, dobili smo uglavnom još jednu seriju tekstova o estradi, vradžbinama i “Eurosongu”. Eh, da… Istine radi, dobili smo i dodatno zbunjujuću izjavu predsednika Vlade kako su tamo “srušeni bespravni objekti” i kako zbog toga ne bi trebalo dizati bespotrebnu galamu. Valjda zato što je “fantomsko” rušenje bespravnih objekata noću, uz vezivanje čuvara i legitimisanje građana od strane neidentifikovanih lica zakonitije i manje društveno opasno, od istog takvog rušenja objekata sa dozvolom? I kao da diljem otadžbine ne postoje drugi bespravno podignuti objekti, na koje bi se, nakon ovakve izjave, osokoljeni mogli obrušiti neki drugi “fantomi”?!

Ne, nisam blesav, ako to mislite. Odavno mi je nažalost jasno kako stvari funkcionišu na ovim prostorima. Takođe, odavno nisam previše optimističan ni kada je o drugim “modelima” reč. Znam da ne postoji mesto pod “kapom nebeskom” gde sasvim jednaka prava imaju i bogati i siromašni, “crni” i “beli”, gde nije važno ko je na vlasti i gde nema korupcije.  Znam nažalost da ne treba verovati u bajke o državama oslobođenim uticaja tajkuna i moćnika. I u dvorištima na koja se ugledamo, postoje interesi krupnog kapitala, moćnih uzurpatora i ljudi “iz senke” koji povremeno malo “pomere klatno”. Nismo deca… Međutim, iako sve to odavno znam, još mi je poznatije da postoje određene “crvene linije” koje se u iole normalnim društvima ne prelaze. Koje jednostavno niko ni ne pokušava da pređe.

Ono što se dešavalo i što se u ovom trenutku dešava povodom noćnog fantomskog prepada i rušenja objekata u beogradskoj Savamali, definitivno predstavlja prelazak crvene linije. Predstavlja poziv na uzbunu! To jednostavno ne sme da se dogodi  bilo kada, bilo gde u bilo kojoj državi, pa čak ni u onoj koja se naziva “krhkom demokratijom” poput ove naše! Ne, tu zaista nema bilo kakvih objašnjenja ni opravdanja. Tu nema ni izvinjenja. To je jednostavno nedopustivo!

Ovo na šta nam ukazuje Zaštitnik građana je ozbiljno gaženje osnovnih principa. Ako  ostane nekažnjeno, principi više i ne moraju da postoje! Čak i ovde! Čak i na “brdovitom Balkanu – poluostrvu čuda”!  Policijski asistirano rušenje i sve što je sledilo se ne sme dozvoliti, čak ni u ovako sluđenim uslovima na koje smo navikli!

Navodi iz Izveštaja dokumentovani snimljenim razgovorima u policiji, koji potvrđuju da je “postojao unapred dogovoren plan” da se ne reaguje na rušioce u fantomkama i vezivanje ljudi, ako brzo ne budu demantovani relevantnim dokazima o suprotnom, predstavljaju definitivno kap koja preliva čašu bezakonja! A uporno i na stranicama bloga pokušavam da ukažem, koliko je opasno igrati se bezakonjem. Koliko je pogubno uverenje da je zakon ukras, predmet koji se može nekada koristiti a nekada ne. I kako igranje zakonom uvek pre ili kasnije dovede do veoma opasnih posledica. Bezakonje se, po pravilu, najbrutalnije okrene protiv onih koji ga vrše. Ako to ne bi izgovorio kao građanin, osećao bih da više ne mogu biti ni sudija. Ako bih o ovome ćutao kao sudija, još pre bih osećao da nisam zaslužio ni da budem građanin!

Ali ko da prikupi dokaze? Tek postavljanje ovog pitanja dovodi do suočavanja sa posledicama višedecenijskog rasturanja institucija na koje permanentno ukazujem. Suočavanja sa time koliko je sve zaista ovde otišlo u “Honduras”!  Tužilaštvo (koje već više od godinu dana vodi istragu povodom pada helikoptera) se nakon insistiranja medija, ovim povodom, prema sopstvenom objašnjenju, obratilo za prikupljanje dokaza o čitavom događaju policiji. Dakle, organu čiji je makar jedan deo, Zaštitnik građana u konkretnom slučaju označio potencijalnim saučesnikom u noćnom rušenju. Umesto da momentalno po dobijanju informacije o tome da je neko noću rušio zgrade u centru Beograda lično, angažujući najbolje profesionalce u timu, uzme izjave, obezbedi dokaze i prikupi informacije o tome šta se događalo (poput Zaštitnika građana), tužilac se nevoljko, po uhodanoj rutini, obratio organu čiji je “vrh” po nalazima Zaštitnika, moguće jednim delom i sam umešan u zaustavljanje akcije. A dok je tužilac “prikupljao obaveštenja”, komunalci su uklanjali šut i tragove! Za to vreme, jedan deo javnih tužilaca valjda svestan da tužioci u postojećim okolnostima više od toga i ne mogu da učine, čak i da žele, preko sopstvenog udruženja, gonjen empatijom makar „pruža punu podršku nadležnim organima u otkrivanju izvršilaca pretnji Povereniku za informacija od javnog značaja“ povodom ovog slučaja! Kao da je reč o društvu enigmatičara ili penzionisanih ljubitelja građanskih sloboda a ne o državnim službenicima nadležnim za otkrivanje krivičnih dela i njihovih izvršilaca! Burleska, kada ne bi bila tragedija.

Da, ovo je zaista crvena linija. Ako i nju u sveopšem mesečarenju pređemo, ako ovakvi slučajevi ne dovedu do odgovornosti, onda odgovornost u domaćim uslovima i ne treba da postoji. Onda se sa pravom postavlja pitanje zašto i sa kojim pravom i mi, čiji je to posao, osuđujemo i koje zakonske i moralne osnove tom prilikom primenjujemo. Jer, u vreme kada država ponosno obznanjuje da je usvojen akcioni plan za poglavlje 23 koji se tiče vladavine prava i nezavisnosti pravosuđa, na ulicama Beograda ljudi u fantomkana, uz asistenciju policije koja odbija da reaguje, ruše kvart!

E to je ta crvena linija. Čak i ovde. I zato nema politike niti interesa koji bi smeo da bude stariji od jedinog zahteva. Odmah, umesto saopštenja i podrške, otkriti izvršioce ove sumanute akcije. Ako ne može tužilaštvo, onda  Zaštitnik građana. Ako ne može Zaštitnik, onda građani! Uostalom, tome nas uči i Džon Lok koji je o demokratiji ipak znao više od većine onih koji nam je danas tumače.

Utvrditi odgovornost!  I na mestu “noćnog rušenja” postaviti tablu – podsetnik: “Nikada više”!

 

Podelite sa prijateljima

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

32 Responses

  1. Pa, za nekog je crveno boja ljubavi. Ironična, sam naravno, ali metafora o crvenoj liniji mi deluje kao eufemizam, jer je i predsednik SANU sklon estetskom viđenju zakona. Litica i ambis mi nekako realnije deluju od crvene linije, i pitam se da li je padanje već počelo.

    1. …padanje uveliko traje… godinama već… problem je što se dno ne nazire… 🙁

  2. Ови, што рече Премијер, све помешали: требало је да дању руше објекте за које већ постоје извршна решења (ако постоје?) а ноћу да пребијају телохранитеље фудбалских функционера. Шалу на страну, изгледа да се постепено диже степен терора и ево га, ваља се по улицама које даноноћно контролишу комуналци и младићи са бејзболкама и фантомкама.
    Придружићу се, поштовани судија, Вашем повику: Hannibal ante portas Србијо! Ако не чују грађани, чуће ко треба…

    1. Ako se dobro secam, ta resenja i dozvole za izvrsenje postoje vec desetak godina… Sta je posle bilo ne znam, ali znam da to ne zastareva. E sad kad se donese zakljucak o dozvoli izvrsenja to se predaje sluzbi za rusenje, koja zakazuje rusenje, popravilu uz asitenciju policije. I onaj kome se rusi bespravni objekat je to duzan da plati.
      Zasto onda to nije rusila sluzba inspekcije Savski venac u cijoj je nadleznosti? Po danu. Ako je sve cisto mogli su ladno da zakazu izvrsenje i da ruse. Ovako to je kriminal i teror. Policija umesto da asistira (po proceduri) nece da izadje na lice mesta. To znaci da sutra bilo ko moze da dodje u svaciju kucu i da kaze: “Ovde cu zidati Beograd na ….” rusim ti kucu i sve stvari u njoj.

  3. Kada su me prošle godine neke kolege, povodom preduzimanja krivičnog gonjenja protiv inspektora MUP-a koji su u Obrenovcu bez naredbe suda prodrli u tudji stan i po njemu vršljali predočavajući držaocu stana da je taj zakon po kojem je potrebna naredba suda za pretres “otišao u djubre”, iskreno pitale: ” a zašto ti to radiš i toliko upireš da budu osudjeni”, odgovorio sam: ” Zato što se ovako počinje, pa bez kažnjavanja, završava težim delima. Zato nas se svih tiče, a ne samo oštećenog”. Prvostepeni sud je okrivljene oslobodio sa obrazloženjem, u bitnom, da policajcima “nikada nije potrebna naredba suda za ulazak u tudji stan i pretresanje ako su oni (policajci) doneli odluku da onoga ko je držalac tog stana, ili je tu u gostima, u njemu liše slobode, bez obzira na odredbe Ustava i relevantnog ZKP-a”. Drugostepeni sud je takvu presudu potrdio ( za 21 dan od dana izjavljene žalbe oštećenog ). Republički tužilac je našao da nema mesta podizanju zahteva za zaštitu zakonitosti. Sada je u toku postupak pred Ustavnim sudom po ustavnoj žalbi oštećenog.
    Tu malopravničku presudu jednog beogradskog suda, od prošle godine, kojom se taj sud odmetnuo od Ustava i Zakona o krivičnom postupku mogu slobodno da umnože načelnici u Policiji i da daju svakom svom pilicajcu koji prigovori da ne može upadati tek tako u stanove ljudi i po njima pretresati bez naredbe suda, samo zato što je šef ili načelnik odlučio da nekoga uhapsi.
    Bojim se, poštovani kolega Majiću, da će tako biti i u ovom slučaju ukoliko Zaštitinik gradjana ili sami gradjani utvrde činjenice i prikupe dokaze, pa podnesu krivičnu prijavu. Zapravo, s obzirom na odredbu člana 51 novog Zakonika o krivičnom postupku neće to do suda ni stići.
    Zato, svi smo po malo krivi što smo tu gde smo, a na ivici sunovrata smo, kako Vi to pravilno i slikovito u ovom tekstu objašnjavate. Na simboličkoj ravni krivi su: advokati koji se sklanjaju i još i dušebrižljivo pitaju”zašto ti to radiš”; javni tižilac koji prima facie osnovanu krivičnu prijavu odbacuje; prvostepeni sudija koji oslobadja tvrdeći da odredba člana 40 Ustava i člana 81 stav 2,3 i 5 Zakona o krivičnom postupku ne važe za policajce (izgleda osobito kada su još i inspektori i načelnici); Veće drugostepenog suda; zamenik Republičkog javnog tužioca kojem je tu sve po zakonu, i konačno, slavni reformatori Zakona o krivičnom postupku koji se dosetiše da liše prava gradjanina da od suda traži krivičnopravnu zaštitu ugroženih i/ili povređenih prava, kada to javni tužilac neće, ne sme ili pak ništa ne razume. Mnogo je to gradjana i to ne običnih gradjana, već onih koji su poglavito dužni da svakoj nepravdi i nezakonitosti, ma gde se ukaže, otpor pruže. Šta onda očekivati od prosečno obrazovanog i ekonomski nesigurnog čoveka. Razume se, stvar je kulminirala jer je ovakvih slučajeva sijaset, pa je lako bilo starešinama u Policiji da prihvate, odnosno postignu prethodni dogovor sa funkcionerima vlasti da ne preduzimaju službene radnje koje moraju preduzeti, ako gradajni prijave izvršenje krivičnog dela u Hercegovačkoj ulici.
    Zato, crvena linija nije ovaj slučaj, već je ovim slučajem crvena linija prekoračena.
    Sledeće što treba očekivati jeste da gradjani sami počnu pravdu da uzimaju u svoje ruke.
    Tu je kraj države.

    1. Poštovani,

      Složio bih se kako sa samim postom tako i sa komentarima na isti gotovo u potpunosti. Jedino sa čime ne mogu da se složim su poslednje dve rečenice iz komentara advokata Dušana Bratića, a koje glase:
      “Sledeće što treba očekivati jeste da gradjani sami počnu pravdu da uzimaju u svoje ruke.
      Tu je kraj države.”
      Naime, gospodine Bratiću, u ovoj crnoj rupi u kojoj živimo, u ovoj zoni sumraka u kojoj je noć odavno pala, POČETAK države biće kada gradjani sami počnu pravdu da uzimaju u svoje ruke !
      Iz samog vašeg komentara se vidi da sistem ne funkicioniše a činioci sistema koji bi pravdu trebalo da sprovode, svoj posao ne rade.
      I tu mislim na sve redom (naravno čast onim malobrojnima koji svoj posao obavljaju savesno) počevši od policije preko tužilaštva pa sve do sudija. U celom lancu se ne zna i ne može sa sigurnošću utvrditi ko je korumpiraniji i ko je podložniji političkim pritiscima.
      Dakle, dok gradjani sami ne počnu da uzimaju pravdu u svoje ruke, države i nema.

  4. Hteli mi to da priznamo ili ne, deluje kao neminovnost da pre ili kasnije gradjani uzmu pravdu u svoje ruke. Represijom ova vlast cini sebi medvedje usluge. Iako ce “pokazna vezba” sa fantomkama, ni u cemu slucajna, proci kao i svaka druga afera dosad (uostalom, niko nije odgovarao za UBISTVO pilota i lekara) – bice zatrpana drugim aferama – na kraju kada balon pukne, puci ce nekontrolisano i zestoko. Drzava je ionako vec danas devastirana, i materijalno, i institucionalno, i moralno; cak ni perspektiva ne postoji – tako da se nema za cim zaliti kada se to desi; naprotiv, nije katarza potrebna samo ovoj nakaradnoj vlasti, stavise, ona je daleko potrebnija samom narodu.

  5. Bravo i bravo!Da li ce se neki tuzilac prikljuciti glasu razma,makar i svojim privatnim komenatom na ovom mestu,ili je previse opasno.A od pobune gradjana slaba vajda,dugo se vec neguje ovakvo stanje naroda,bas ovakvo.

  6. Црвени терор у Савамали, са потпуно идентичним рукописом, као 1945-те !!!
    Демонтажа ОРГАНИЗОВАНОГ КРИМИНАЛА и увођење правног поретка у Србији неће протећи у миру. Овај појавни облик одавно нема обележја уређене државе. За очекивати је ускоро да Комунална полиција са ћелавим начелником Николом Ристићем (српски Хајнрих Химлер) прерасте у наоуражану СС формацију !!!

    Pogledati https://sh.wikipedia.org/wiki/Gestapo “Zakon je bio promenjen na način koji je dozvoljavao Gestapou da deluje bez ikakvog sudskog nadzora. Nacistički pravnik Dr Verner Best je izjavio da “Dok god Gestapo… sprovodi volju rukovodstva, dotle će se njegova delatnost smatrati legalnom.” Gestapo je posebno bio izuzet od nadležnosti administrativnih sudova pred kojima su građani mogli da tuže državu i da traže od nje da se ponaša u skladu sa zakonom.”

  7. Najveći deo vašeg teksta bi bez bilo kakve dileme potpisao. Mozda ste u pravu kada kažete da se bezakonje, po pravilu, najbrutalniji okrene protiv onih koji ga vrše, ali to još više zabrinjava. Medjutim kao pripadnik onog dela tužilaštva, koji se “gonjen empatijom” (a pri tome nisam ni stvarno ni mesno nadležan, osim ako ne mislite da su pretnje povereniku i rušenje objekata u Beogradu u nadležnosti zamenika tužioca u Novom Sadu) oglasava saopstenjem, voleo bi da me, kao sudija koji dobro pznaje organozaciju jabnog tuzilastava, posavetujete sta bi još mogao, trebao i morao da uradim.
    S poštovanjem, Radovan Lazić

    1. Uvaženi kolega Laziću,

      prvo što sam pomislio čitajući Vaš komentar je kako je neuobičajeno da se među “prozvanima” najčešće nađu oni koji za to imaju najmanje razloga. Ne želim da Vam laskam. Ipak, čak i ono što do sada znam o Vama, govori mi da ste jedan od onih koji imaju ponajmanje razloga za nelagodu, čak i povodom ovoga što sam izrekao. Jedan od retkih, kakvih bi u tužilaštvu moralo biti mnogo više. Uostalom i činjenica da se jedino Vi ovde javljate, govori puno.

      No, da ne ostane bez odgovora pitanje koje ste postavili.

      Deo komentara koji Vas je pogodio, prvenstveno je posvećen bizarnosti celokupne situacije, ove “slagalice” u kojoj je tužilaštvo samo jedna, ne tako mala “kockica”. Ako se sada za trenutak izmaknete sa pozicije “nenedležnog tužioca koji se oglašava saopštenjem”, siguran sam (znajući Vaše sposobnosti) da ćete uočiti kako javno tužilaštvo, čije pripadnike Udruženje predstavlja, može izgledati u očima prosečnog razumnog čoveka. Sa jedne strane, nadležni pripadnici koji se ponašaju kao nenadležni a sa druge nenadležni pripadnici koji saosećaju i pružaju medijsku podršku ovim nadležno-nenadležnim. A što ne zamenite mesta, upitaće prosečni građanin? Što vi nenadležni koji žele i pružaju podršku, ne zamenite ove nadležne koji se femkaju i koje treba “podržavati”? Što se ne dogovorite, umesto da se “dopisujete”. Malo se šalim, ali razumete šta hoću da kažem, siguran sam …

      No, uvaženi kolega Laziću nije to sve. Svakako mi je poznato da kao nenadležni tužilac, ni Vi ni Vaše kolege, ne možete istraživati eventualna krivična dela van svoje kompetencije. No, ono što svakako možete je da, primera radi, kao udruženje reagujete kada se nadležnom tužiocu sa državnog vrha upućuju upozorenja o tome šta bi trebalo da čini a šta ne (vidi na pr. https://misamajic.com/2015/02/16/razmisli-sta-kopas/), da upozorite na nedozvoljena uplitanja u Vaš posao (vidi na pr. https://misamajic.com/2015/03/31/marljivi-tuzilac-vucic/) , ili pak da svojim ugledom i snagom udruženja podstaknete i nadležne tužilačke predstavnike da konačno počnu da obavljaju posao kao tužioci a ne kao referenti zaduženi za evidentiranje i obradu krivičnih prijava. Jednom rečju, da malo manje “birate” teme koje ćete obrađivati, sklanjajući se od onoga što se čini nedovoljno “bezbednim”. Siguran sam da ćete se složiti sa mnom da bi tada i nadležni ređe bili nenadležni, da bi bilo manje potrebe za “pružanjem podrške”, i da bi ostalo više vremena za pravi tužilački posao.

      Ruku na srce, ima istine i u ovome što govori uvaženi kolega Gajić. Vaše udruženje se barem oglašava (makar i stidljivo, a po mom uverenju, iz iznetih razloga i pomalo nespretno). Međutim, u uslovima u kojima živimo i radimo i to je nešto. Ipak, prvenstveno znajući da tamo postoje i ljudi poput Vas, očekujem puno više. Nadam se da ćete me uveriti da su moja očekivanja opravdana.

      S poštovanjem,
      M. Majić

  8. Ha – ha, pa Vi to preozbiljno shvatate, to su samo srpske kristalne noći.
    A sad svi na svoje radne zadatke.

  9. Mislim da još uvek nismo shvatili koliko je ovo rušenje Savamale opasno. Čitav sled dogadjaja, od razbijene prve cigle do sramotnog i nedopustivog reagovanja predsednika Vlade u ostavci je ilustracija ponašanja u široko rasprostanjenom stilu “šta mi możete?!” Institucije našeg sistema izgledaju upravo kao tużne ruševine u Hercegovačkoj ulici, a to je sve započelo pobedom SNS na parlamentarnim izborima 2012. godine. Seća li se iko skupštine na kojoj je Jorgovanka obrazlagala Zakon o ministarstvima? I tako, ciglu po ciglu, paragraf po paragraf i stigosmo do Beograda na vodi, famoznog RIKa, Hercegovačke ulice…Ako, kao gradjani pristanemo na ovakav tretman od strane vlasti, onda nama nema pomoći i nikad nećemo stići do tačke na kojoj możemo osetiti da smo uredjeno drštvo. Ponašanje pravosudja u ovoj situaciji zaslużuje prezir.

  10. Hvala za post.
    Bila sam već sklona gubljenju svake nade da tako jednostavna stvar kao što su reči “primeni zakone kako piše, to je vladavina prava” imaju igde zagovornike, a svim ovim rečenicama o kontekstu teškoća kojim te jednostavne reči postaju stvarnost otklonile su u meni svaku sklonost ka gubljenju te nade, otud i lično “hvala!”

  11. Poštovani kolega Majić!
    Vaši tekstovi su zaista vredni hvale. Međutim, sve što je rađeno od strane rušitelja u fantomkama, polcije, tužilaštva i sl. nije iznenađujuće, jer su te i ranije dešavalo u različitim oblicima. Ne tako davno su nosioci određenih vrsta vlasti, ne samo vezivali i rušili, nego su i ubijali. No, ono što stvarno izaziva ozbiljan strah jeste činjenica da predsednik Vlade i čovek koji uživa najveće političko poverenje građana ove zemlje pir u Savamali opravdava na onako drzak, bezočan i bahat način. To je razlog za obziljan strah i iskren da budem počinjem da se bojim da živim u ovoj državi.
    I na kraju uvažani sudija, dajem puno podršku vašim naporima (kad može tužilaštvo, valjda možemo i mi).
    Advokat Dragan Đurić, Stara Pazova

  12. Не знају тужиоци шта чинити, јер ЈУЕСЕЈД на семинарима још није едуковао на ту тему. Чим признамо “косово*” и још пар ситница, институције ће имати дозволу да профункционишу.

    Ко то не види, тај се прави луд…или јесте.

  13. Najpre, o bespravnoj gradnji, koju pominje Premijer, nekada odličan student prava.

    Prvo: Zakonitost građenja se ceni po vremenu važenja zakona kada je gradnja vršena, tj. objekat završen.Da li je Premijer učio o vremenskom važenju pravne norme, makar toliko da bi znao da su objekti građeni pre 50 i više godina u Beogradu, uglavnom bez građevinske dozvole, što ih ne čini „besravno sagrađenim“, jer je u navedeno vreme gradnja bila dozvoljena bez odluka upravnih organa. Veliki broj objekata u Beogradu knjižen je kao svojina, iz vremena kada nije bila potrebna građeviska dozvola. To dalje znači da su ti objekti upisani kao svojina, a poigravanje sa svojinom je pitanje civilizacije, čega bi se postideo i sam Max Veber, Premijerov omiljeni nemački pravnik protestant, koji je državu definisao kao entitet koji ima „monopol na legitimnu upotrebu nasilja“.

    Ovde je, međutim, reč o nelegitimnoj upotrebi nasilja, jer NEMA REŠENJA O RUŠENJU, a i ne može ga biti, jer se sa stanovišta čl. 176. Zakona o planitranju i izgradnji objekata mogu rušiti objekti bez građevinske dozvole, građeni u vreme vašenja ovog Zakona, po nalogu inspektora, a takvih objekata ima i na obali Save
    ( npr. objekti porodice predsednika Nikolića, ako su tačne vesti medija).

    Drugo:
    Premijer bi morao da zna za temeljno načelo zakonitosti ZABRANE RETROAKTIVNE PRIMENE ZAKONA, što znači da se sa stanovišta važećih zakona ne može uništavati imovina stečena pre nekoliko decenija. Još je Code civil proklamovao načelo da stečena subjektivna prava pojedinaca ne smeju da budu povređena retroaktivnošću zakona, bez obzira na opšti interes.
    Zaštita privatne svojine je civilizacijski temelj društva, a s tim bi, volens-nolens, morao složiti i Premijer.

    adv. Mirjana |Ž. Knežević

  14. A ko bi to trebalo da reaguje i na koji nacin?

    Najlakse je sedeti u svom udobnom kabinetu i sa bezbrizne udaljenosti pisati kriticka saopstenja o desavanjima u “zemlji cuda”, kao da se to nekom drugom desava a ne nama. Ali i to je nesto, u odnosu na one koji cute.
    Tek kada na svojoj kozi osetite svu kolicinu bezakonja i urusenosti institucija, upalice se crvena lampica za uzbunu. Ali kasno…jer:

    -Mi nemamo gradjansko drustvo…

    -Mi nemamo nezavisne institucije…

    -Policija, tuzilastvo i pravosudje su u sluzbi partokratije, a ne naroda i drzave…

    -Finansijska oligarhija kreira bezakonje i uvodi svoja pravila, u kojima pobedjuje

    “ZAKON JACEG I FINANSIJSKI MOCNIJEG”

    Pitanje vise nije “sta se desava?”(jer je to vec vidjeno, poznato i ocigledno), nego STA PREDUZETI?

    Za pocetak, neka bar svako preuzme deo svoje odgovornosti za ovo bezakonje, neka se sklone neznalice, kukavice i ulizice, kao i u svakom smislu korumpirane “sveznalice”, neka iz misjih rupa izadju oni, koji su na takvim funkcijama da njihov glas mora da se cuje i da odzvanja…….

    Ali ne, to necemo uskoro ni videti, ni cuti…….i dalje ce biti tisina…..muk, u kome odzvanja samo jedan glas, koji nas ubedjuje da je on mesija i da ce nam svima biti sve bolje i bolje, pa ko prezivi neka prica….

    Pozdrav..

  15. Ovo je verovatno prvi tekst uvazenog sudije sa kojim se necu sloziti. Sve crvene linije su vec odavno predjene a ovaj put je to mozda samo malo ociglednije nego ranije. U cemu je razlika izmedju izuzeca sudije u slucaju falsifikovane licne karte,slucaja Vucinic, progona coveka koji se usudio da u krivicnoj prijavi pomene ime premijera, fascinantnih gotovo svakodnevnih istupa ministra policije( nabrajam samo one najnovije dogadjaje) i ovog slucaja. Svi mi koji raspravljamo o tome kada je silovanje zakona nedopustivo posredno dajemo legitimitet silovanju zakona.

    Monteskje u Duhu zakona ima jednu intesantnu definijcu. On kaze ” Kad divljaci iz Luizijane ushtednu voca, oni saseku stablo u korenu i uzberu plodove . To je despotizam”. Nas problem nisu crvene linije( njih imaju samo oni koji su svesni svoje odgovornosti i kojima je stalo do imaginarnih kategorija, poput casti ) vec divljaci iz Luizijane i mnostvo onih koji se, svesno ili nesvesno, trude da nam objasne da je sasvim normalno da se stablo sece radi ubiranja plodova. Politika, SANU, predsednik, Republicki tuzilac, Pravni i ostali fakulteti, Drustvo sudija, Ustavni sud i mnoge druge institucije ostace upamcene u istoriji Srbije jer su uspeli da ne vide sta se desava svakodnevno. Svaka prica o demokratiji je deplasirana, mi treba da razmotrimo da li uopste imamo drzavu i gde nam se nalazi drustvo. Licno zudim za bilo kakvim sistemom, pa makar on bio i autokratski. Za posetak, samo da je sistem u kome Ombudsman, Poverenik ili moralni pojedinci, poput sudije Majica,( svi koji cute su a priori nemoralni, sa kojim god motivom da cute) nece morati da svakodnevno preklinju javnost da shvati da su vrsenje krivicnih dela i napadi na temelje drzave u stvari skandalozni. I gde ce bar vecini, ako ne svima, unapred biti jasno sta je to kriminal. Smatram da je bolje da premijeru damo naslednu titulu cara sa neogranicenim ovlascenjima i veleposedom, nego ovo sto sada imamo. Ovo je pogubnije na samo za drzavu i drustvo u aktuelnom trenutku vec i za buducnost nacije.

    p.s. za slucaj da se nekom od obazavalaca lika i dela onih koji u sebi nose bozanske karakteristike, ucini kao dobra ideja predlog za uvodjenjem nasledne monarhije, (a tako nesto nije nemoguce), napominjem da sam kod konstatacije gde se pominje car koristio stilsku figuru

  16. Sjajan blog. Sjajan tekst!

    Pored toga što je nesporna bitnost događaja i da je “Crvena linija” pređena, postavljam pitanje i “Alarma”?

    Ako mi kao građani nismo dovoljno solidarni i sposobni da se ujednimo, makar u zaštiti sopstevenih sloboda nego slepo i bez razmišljana opravdavamo postupke svojih političkih pulena, onda samo na rubu istrebljnosti, bez daljnjeg!

    Pravo bi trebalo takođe da prepoznaje i zainteresovane strane i one koje su imale interes da se desi to što se desilo u Savamali.

    Takođe i oni koji podržavaju predsednika tehničke vlade (aka A.V) trebalo bi da se zapitaju da li treba da podrzžavaju nekoga ko ima važnije izveštaje da čita od izveštaja koji se tiču njegovih građana i njegovog naroda. Za njega bi trebalo da su svi isti i plavi i žuti i crveni i zeleni… Svi!

    Ali avaj! A.V. izjavljuje da je imao važne izveštaje da čita pa ovaj još nije pročitao, a kad će “Đekna…” ne zna se.

    Avaj! Što je usput bez dokaza udario po ljudima koji su vlasnici prostora!

    Avaj! Što je rušitelje nazvao idiotima, ali ne zato što su rušili, nego što su rušili u pogrešno vreme i što njega nisu pozvali da i on sa njima ruši, što bi po njemu, samo po sebi, donelo potpuni legitimitet i aboliciju rušiteljima!

    Strah je čudo, sve do onog momenta kada je goli život u pitanju… E pa gori nam kuća a mi još sedimo i gledamo konferenciju za štampu nakon pobede na izborima od 52%…50%…48%…

    Budimo se ljudi da ne bude da smo zakasnili na spostveni život!!!

  17. Prvo osnovno javno tužilaštvo / kao što bi i bilo koje drugo da je nadležno, da ne bude zabune/ ima zadatak da “glumi” da je tužilaštvo i da vodi istragu. To je valjda bar ovde na ovom Blogu svima jasno. Taj tužilac zove se Ljubomir Đorđević, koji je na to mesto i “reizabran” jer je vlast procenila da će uvek kada treba uraditi ono što se od njega očekuje. Dakle, ovvde imamo situaciju da je ipak “dopro glas do tužilaštva”, a sad će tužilaštvo da istražuje jedno dve godine dok drugi i još gori događaji ne budu ovaj bacili u zaborav.
    Kao što sam rekao i u izjavi za današnji broj lista “Danas”, režim je krenuo u fašizaciju društva. Događaj ispred staiona FK Partizan je povezan događaj sa ovim na Savamali, to je dakle začetak tog “modusa operandi” ili “doslednog obrazca ponašanja”.
    Imamo tu i izjavu Premijera kako nije čitao Izveštaj Saše Jankovića, ali je zato pročitao 500 stranica iz predmeta ubistva one jadne žene gde se istraga prilično vodi i po tabloidima. To je čitao premijer. Eto odgovora na pitanje uvaženog tužioca Lazića, šta bi na primer Vi iz DTV-a ili kao pojedinci na visokim položajima u tužilaštvima po Srbiji trebalo da pitate prvo Zagu Dolovac, a ako ćuti onda da izađete javno i pitate premijera ” Ko Vam je dao predmet VJT Beograda da čitate “?
    Zna se iz istorijskih primera kuda ide društvo u kojem se sada već na dnevnom nivou događaju ovakve stvari. “Jedan narod, jedna stranka, jedan vođa”…to izgleda hoće 1.8 miliona građana Srbije. Eto to je naša stvarnost. Mi koji se ovde slažemo i faktički dopisujemo između sebe lečimo svoju psihu kako ona ne bi bila narušena zbog ćutnje i to je jedini efekat. Neka mi ne zameri vlasnik ovog Bloga, što na njegovom blogu ovako govorim, ja kao građanin imam duboki utisak da živim u fašističkoj državi. Argumenata za poređenje ima koliko hoćete. Ko je danas gledao konferenciju za štampu iz sedišta Vlade Srbije mogao je u to da se uveri. Vlast je u delirijumu, a građani / kojih nema baš kao što kaže sudija Anđelković/ su u bunilu. Nakon što je vlast pravnim nasiljem kršeći ustav i zakone ozakonila investiciju “Beograd na vodi “, sada u relaizaciji projekta prelazi na otvoreno nasilje za šta se angažuju ljudi sa fantomkama. Beograd klizi na “Kristalnoj noći”. Ne treba sada misliti da su ove ocene preterane, jer će svako ko misli tako biti još više iznenađen bliskom budućnosšću koja nas čeka. U tom smislu je kolega Bratić u pravu, ne treba se zavaravati time kako smo mi država u kojoj “vlada” vladavina prava. Novi spin je kandidatura Rasima Ljajića za Predsednika Republike. Ko može da poveruje da je Premijer iznenađen sa tom objavom i da se time neće baviti jer ima važnija posla, nego tek meses dana pred izbore kako reče danas ?! Sad očekujemo poplavu kandidata sve dok Vođa ne bude mesec dana pred izbore objavio da se dosta naradio, prepušta rad drugima, a on će sada malo da bude Predsednik Republike. Tu negde između će malo da se menja i Ustav, da se vratim na pravničke teme koje dominiraju na ovom Blogu. Novi Ustav će / kao u Rusiji ili u Turskoj na čiji način vladanja se ugleda naš premijer/ malo da proširi ovlašćenja pre svega u bezbednosnom sektoru i eto nam novog predsednika. Sad dok čitam ovo što pišem dođe mi da se “obesim” na neku banderu u Savamali.

  18. Da ipak ne zaboravimo tako lako jednu stvar. Udruzenje tuzilaca Srbije danas jedino, za razliku od Drustva Sudija i Advokatskih komora, govori javno i pokusava da ukaze na probleme o kojima je rec. Naravno, mogli bi oni da budu i mnogo jasniji, ali ipak u ovoj tisini koja odzvanja, UTS ipak daje znakove zivota.

  19. Коментар колеге Војина Биљића, длеимично и Владимира Гајића, подсети ме на чувеног професора Правног факултета у Београду Андрију Гамса, који је иначе 1971. године због подршке професору Михајлу Ђурићу отеран са факултета заједно са Александром Стојановићем, Војиславом Коштуницом и Костом Чавочким.
    Наиме, он је, иако демократа по определењу, студентима често говорио овако:
    “Ако хоћете да сазнате највећу ману демократије, поразговарајте 15 минута са просечним гласачем”.

  20. Ko o čemu, ja o kritičnoj masi…
    Situacija sa predmetnom temom, kao uostalom i sa mnogima na ovom blogu, podseti me na neke davne 80-e, kad sam kao mladi sudija podneo krivičnu prijavu protiv novopostavljenog Predsednika mog suda i nekog “glavonje” radi čijeg budućeg zeta, kome je daktilografija bila “mislena imenica”, je jedan mladić, vrstan daktilofgraf, koji je bio idealan za istragu (mlad, neoženjen, večno spreman za rad na terenu) oteran iz suda. Iako sam bio najmlađi, kolege su mi “u mraku” davali podršku, ali, kad se “svetlo upalilo” nigde ih nije bilo – SAMO TETKI DA ODNESEM LEK, tako da sam ostao “sam na prtini”. Više premeštaj mladog daktilografa nije bio tema, već ” ZAŠTO BAŠ ON (tj. JA) ČAČKA MEČKU”. Čak je izvučen i zaključak – on hoće svoju suprugu da zaposli… i dalje sa JA počinjem braniti, i ko zna kako bi se završilo da “ne bi rata”. Bivši Predsednik suda mi u jednom razgovoru reče ” Pjevac koji ranu kukuriče završi u loncu”
    Nadam se da naš vrli Sudija neće biti u situaciji DA SE BRANI ili da “završi u loncu”.
    Da se to ne bi desilo potrebna je kritična masa slobodnomislećih, svojeglavih, vrlih … ali GDE SU, zašto se ne čuje njihov glas?

    Kolege Sudije, zaradite veliko “S”.

    Kolege tužioci (šta tužioci, izvinite, opet preterujem)…

  21. Po cenu i da “zavrsimo u loncu”, SLOBODA MISLJENJA nema cenu, a onaj ko se boji da slobodno misli i ne zasluzuje da bude Sudija…..

  22. Svaka cast na tekstu gospodine Majicu.
    Medjutim ispustile ste jednu veo a bitnu stvar.Niste povezali rusenje u Sava mali sa napadom na direktora FK Partizan.Oba dogadjaja su se zbila u desetak dana i ocigledno je da su izvrsioci isti.Svaki iskren navijac Partizana zna to.Jos 2013 e premijer postavio svoje ljude da budu vodje Grobarima na jugu.Postavio ih je da kontrolise navijace Partizana da ne pevaju protiv njega.Ti krimi alci, koji nisu cak ni navijaci Partizana vec Rada,Zemuna i Zvezde, nedozvoljavaju paftizanovcima da gledaju svoj klub.Guse svako opiranje, doveli su tribinu na 100 navijaca, mene i hiljade drugih isterali sa stadiona i ne dozvoljavaju ulaz na istocnoj tribini.Toliko je veliki haos da zbog zastite policije i politicara te kvazi vodje maltretiraju sve partizanovce, pa su i direktora napalil i tek na pritisak javnosti i medija uhapseni.A glavni sale mutavi nijeuhapsen.Posle hapsenja imamo samo inicijale, vise se ne pise o tome.Ti isti ljudi obezbedjuju firme premijerovog brata, drze onaj splav o kojem je vucic pricao, postavicu neki dan link gde kaze premijer nece na tom splavu da hapsimo zbog 5g droge.Od tada svim Grobarima je bilo jasno, da je premijer postavio zvezdase, kriminalce da vode svetu juznu tribinu, kojima su se pridruzili i desetak Grobara takodje kriminalaca.I tako sada mozemo da cutimo samo, ako kazemo nesto, pobunimo se, probamo da zapevamo vucicu pederu i sl. ugrozicemo bezbednost svojih porodica.I ostalona je da cutimo, ja sam morao da napisrm ovo, zato sto ste vi castan i posten sudija, i verujem vam.Zato sam i podelio ove podatkesa Vama i Vasim uvazenim citaocima.
    Pozdrav i svako dobro od tuznog navijaca Partizana.

  23. Poštovani sudija
    Kao i do sada, vaša sposobnost i spremnost da uočite svaku nepravilnost, nestručnost, nelogičnost ili nezakonitost je pravovremeno reagovala, paleći jos po koju zaostalu crvenu lampu. Crvenu lampu za alarm.
    Crvena lampa je jasno osvetlela pregaženu crvenu liniju.
    Užasan osjećaj nelagodnosti, uznemirenosti, a i straha koji osjećam u sebi u potpunosti je verbalizovan vašim tekstom. Stvari su sasvim jasne.
    Šta mi je činiti a i svima nama istomišljenicima jasno ce se pokazati u danima koji slede i odlukama koje se budu u vezi sa ovim dogadjajem donosile od strane nadležnih organa.
    Ili ce mo ih poštovati ili ce mo ih menjati kako budemo mogli.
    A možda i organe.
    U želji da sačuvam snagu svoga duha malo ću sve ovo posmatrati kao kako rekoste, moguću farsu (mada to nije), pa ću vam reci da u vreme pisanja svog bloga niste znali ili vam je ta činjenica promakla, da , kako reče večeras ministar policije, policija ne prilazi mestu dogadjaja ukoliko postoji opasnost po njih u vidu npr. pokidanih strujnih kablova, kakva je bila situacija te noći.
    Da ste imali ovaj podatak možda bi vas blog drugačije zvučao, možda bi ste imali vise razumjevanje i opravdanja za njihovo nereagovanje pod takvim okolnostima. Morate se složiti da pokidani strujni kablovi zaista mogu biti opravdavajuci faktor da radnici Sup-a ni ne dodaju na mesto gde bi trebalo da pomognu građanima. Neka se građani snađu sami.
    Boga mi tako ce morati i da bude.

  24. Етика је нестала,…остао је само дух капитализма

  25. Zaista je hrabro od vas da kao sudija Apelacionog suda ovakvim postom kritikujete rad sudstva ali i rezima pod cijim je uticajem nazalost veci deo tog sudstva. Za bilo kakvu promenu stanja u ovoj nasoj jadnoj zemlji potrebno je da pre svega sudstvo i tuzilastvo budu nezavisni,oslobodjeni pojedinaca koji predstavlaju sramotu za svoju bransu. Kada bi bilo vise hrabrih ljudi u vasoj bransi vladajuca klika bi shvatila da nijedna vlast nije apsolutna i da ce zlocin uvek na kraju biti kaznjen.

  26. Тако је, осудимо их, без обзира да ли ће казна икад бити извршена… когод Вилијама Клинтона и Антонија Блера!

Leave a Reply to Slaven Kovacevic Cancel reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Pogledajte ostale blog članke