Kaka na travnjaku

 

dog products1

Ispred zgrade u kojoj živim postavljen je novi travnjak. Tačnije, reč je o još jednoj inkarnaciji travnjaka čiji su prethodni životi okončani na identičan način. Sve do jednoga uništili su ih nepokupljeni pseći izmet, točkovi džipova, opušci i mokraća mešovitog porekla. Na prostoru na kojem živim, zbog svega toga, trava već decenijama uglavnom ne raste.

No bez obzira na neslavnu istoriju, novi travnjak je još jednom razveselio komšiluk. Za trenutak, “umiveni” ćošak izgledao je kao mesto na kojem je lepo živeti. Očišćeni trotoar i zelenilo stvorili su tih nekoliko časova iluziju boljitka. To parče privremeno stvorene lepote podsećalo je na kutak senovite pariske promenade … “Kako vam je lepo ovde” – uzvikivale su vesele domaćice, nesvesne da je reč o još jednom pokušaju koji će, kao i prethodni, ubrzo propasti.

Već sutradan po postavljanju travnjaka nekolicina komšija iz zgrade imala je neprijatne susrete sa gospodarima izmeta. Komšiju sa sprata, jedno “gospođo, molim Vas očistite za psom” umalo je koštalo razbijenih naočara i izujedanih ekstremiteta, jer ga je ljutita vlasnica prostrelila pogledom nakon kojeg bi, da je kojim slučajem nastavio, sigurno došlo do okršaja u koji bi se uključio i njen korpulentni pratilac. Komšinica iz prizemlja, pokušala je još nežnije. “Gospodine, evo imamo kese…” Međutim, ni to nije bilo prihvatljivo za namrštenog vlasnika i njegovog namrštenog psa. Uz vlasnikove psovke “dvojac” je ljutito odjezdio ka okolnim ulicama gde ih niko neće uznemiravati u ispoljavanju prirodnih nagona.

Najuporniji čuvari travnjaka javljaju da fekalisanje postaje još intenzivnije noću. Pod okriljem mraka mužjaci Homo sapiens – a i Canis lupus familiaris – a, u čoporima nasrću na zelenilo. Prekopavaju i ruše ostavljena upozorenja, drvene ograde i žardinjere i tada je naročito opasno naći im se u blizini. Čuvar obližnjeg gradilišta, svedočio je i o pretnjama koje je pretrpeo kada je pokušao da zaštiti ružičnjak. Jutarnje šetnje otkrivaju sveže gomile kake i travnjačke pustoši … Nadležni bi eventualno mogli da pomognu ukoliko bi građani zabeležili JMBG vlasnika ili pak obezbedili DNK analizu nepokupljenog fecesa.

Šta je po sredi? Zbog čega, čak ni uporni rasađivači travnjaka ne uspevaju da dobiju bitku protiv upornih rasađivača fekalija?

Kao i većina drugih neprijatnih odgovora, i ovaj je nažalost prilično očigledan. U komšiluku u kojem čuvari travnjaka pokušavaju da održe zelenilo, već izvesno vreme dominiraju rasađivači kake. Pri tome, oni nisu samo brojčano nadmoćni i neosetljivi na različitosti, već su i bolje raspoređeni, alergični na ozon i u specifičnoj vrsti kulturne ekspanzije. U borbi za osvajanje lebensraum-a koji im je s obzirom na dominaciju sve potrebniji, travnjački fekalisti imaju sve manje skrupula. Ovo je vreme za koje su se borili! Svaki novi travnjak, zalivanje i kosidba, bivaju osujećeni još većom količinom izmeta, pljuvačke i kletvi!

Sve ovo proizvelo je nove zabrinjavajuće misli na strani malobrojnih baštovana iz komšiluka. Šta ukoliko je i u ostalim krajevima stanje slično? Šta ukoliko se i tamo oni koji sade i ulepšavaju sklanjaju od onih koji ruše i seju fekalije? Ili, još gore … Šta ukoliko postoji zloslutna korelacija između udela lokalnih “travnjačkih čuvara” i “travnjačkih fekalista” i njihovih pandana na širem društvenom planu? Može li se ova proporcija na lokalu uzeti kao validan uzorak prilikom budućih demografskih i socijalnih prognoza, prebrojavanja podrške evro-integracijama ili pak procene raspoloženja biračkog tela? Jer, predstavnički sistem i formalna demokratija obezbeđuju vlast većine, tako da bi potvrdni odgovor na škakljivo pitanje mogao implicirati značajnije posledice od onih  sa kojima se komšije-entuzijasti trenutno suočavaju. Ukoliko je broj sugrađana koje „boli …“ za travnjake, čiste ulice i poštovanje propisa u značajnijem porastu, ubrzo mogu postati očigledne i sve ostale društvene bolesti, zabrinuše se baštovani. One koje „boli…“ za travnjake i propise, najčešće jednako „boli…“ i za institucije, medijske slobode, ljudska prava, istraživanje korupcije, slobodne izbore i svašta još …

Zato ostavljanje kake na travnjaku, mnogo lakše nego što to na prvi pogled izgleda, može postati društvena paradigma, pomisliše. Ukoliko bahati fekalisti nastave tiraniju majorizacijom, čuvari travnjaka povući će se u dvorišta i zalivaće zelenilo tek kada se smrkne. Samo najhrabriji će to i dalje činiti danju na javnim površinama, rizikujući da budu izujedani od kerova gazde, kojem se iz nekog razloga nije svideo vapijući ton.

I zato, komšija sa sprata “dok još nije kasno”, predloži sledeće … Ubuduće, pravilne prognoze o ekonomskom rastu, medijskim slobodama, razvitku ljudskih prava i napretku pravosuđa, mogle bi započeti drugačijim analizama od onih do sada vršenih. Umesto u sprovođenje anonimnih telefonskih anketa, analitičare bi trebalo poslati u šetnju sopstvenim komšilukom! Čak i kraća “rekreacija” ove vrste omogućila bi im “prebrojavanje” onih koji zalivaju travnjake, onih koji se travnjacima dive “sa bezbedne distance”, i  naposletku, onih koji na njima parkiraju vozila, mokre i ostavljaju izmet. Proporcija koju bi na ovaj način dobili, bila bi vrlo blizu većine ostalih proporcija koje vredi uzimati u obzir, kada je o relevantnim domaćim društvenim tokovima reč! Neveliki baštovanski skup se složi i odluči da u tom smislu, nadležnima dostavi zvanični predlog.

I dok su se prisutni zadovoljni dogovorenom akcijom lagano razilazili, vremešna komšinica iz prizemlja je, onako iz ćoška i više “sebi u bradu”, dodala … “Trebalo bi ih, znate,  upozoriti i da budu oprezni i da kod prebrojavanja ove vrste otvore “četvore oči”.  Jer analitičari često zaborave koliko je lako umazati se kakom na travnjaku čije su postojanje na tom zadatku, iz bilo kog razloga propustili da uoče”.

 

Podelite sa prijateljima

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

18 Responses

  1. Kancelarija mi je u jednom takozvanom trznom centru, posta je u drugom, danas sam za vreme rada i dok sam slao pisma na postu sreo na oba mesta minimum 15 ljudi sa upaljenim cigaretama na mestima gde je to zakonom zabranjeno. Svi puše bez ikakvog ustručavanja,
    Do danas nikada nisam video niti upoznao lice koje kontrolise i naplacuje kazne po osnovu pusenja na mestima gde je to zabranjeno. Zanimalo bi me da ga upitam za sta prima svoju platu i kako je zaradjuje.
    u sudu u Nišu se puši bez ikakvog ustezanja a ima i sudjenja na kojima sudija puši.
    svakoga dana se svi uveravamo u relativitet vazenja zakona i pad kulture ispod cenzusa
    jadno…

      1. Baš dobro. Već sam se pobojao da nas opet odnekud ne vrebaju Vojko & Savle.

  2. ”One koje „boli…“ za travnjake i propise, najčešće jednako „boli…“ i za institucije, medijske slobode, ljudska prava, istraživanje korupcije, slobodne izbore i svašta još … ” su nas i doveli dovde gde jesmo a želimo da nismo. Recept za travobranitelje i baštovane : neku tu kaku skupiti u kesicu (uprkos degutantnosti i gađenju) i doneti pred vrata onoga čiji je ljubimac proizveo kake, i to uporno i stalno . Tajno, naravno, uz onu dozu lične podmuklosti za koju mislimo da je nemamo, a imamo je kad prekipi… Ružno, znam, al to je m o ž d a jezik koji bi bahati razumeli…Uzemlji u kojoj szu četvoronošci prezaštićeni spram dvonožaca a ni jedna druga pretpostavka uređene države nije ni na vidiku ništa nije zabranjeno. Btw, imam jednu pudlicu i dve mace…a kesice nikad jevtinije…

  3. Eto, obesite me, imam psa. No, mi vodimo računa o tim stvarima.
    Ima bahatih vlasnika, a još više pasa lutalica. Za njih postoji rešenje – sterilizacija, ali opšta. Ima veterinara koji to rade gratis. I centar u Krnjači. Mislim da je to manje opasno od bacanja nerazgradivog smeća svuda okolo.
    Da ne nastavljam da analiziram razne pojave koje ukazuju na nevaspitanje i nemar, koji se, naravno prenosi i na daleko ozbiljnije stvari.
    Imamo komunalnu policiju kojoj je to posao. Prijavljujte. Doći će patrola vrlo brzo.
    Onda je na nama i na policiji da ih po naredbi nađe, jer takvi sudske pozive ignorišu.

    1. Pre Vas, morao bih onda da “obesim” i sebe, jer i ja imam psa :). To svakako nije bila ideja :))

      1. Da, evo ja na primer imam tri psa. Velikog i sada vec starog crnog labradora i dva mesanca kojeg su nam cerke ” uvalile” spasavajuci ih sa ulice..” tata samo na kratko dok im ne nadjemo neke dobre ljude”. Prodjose godine. U pravu je sudija, Beograd je prljav najvise zahvaljujuci svojim gradjanima, a psi su onakvi kakve su im gazde. Tako ja vidim i ovih 1.8 miliona gradjana koji svojim izborom pokazuju da im je stalo samo do toga da budu uz vlast. Biti uz vecinu, jedini je motiv. U cemu je razlika izmedju potrebe da ucinimo svoj grad uredjenim i cistim i potrebe da se izbori odrze u fer uslovima? Da li smo se ” fascinirali” gledajuci kako radi i odlucuje RIK ? Da li su to standardi koji zadovoljavaju otvaranje Poglavlja 23 i 24? Anuliranje rezultata na birackim mestima kojom se ponistavaju rezultati ali ne i broj glasaca?! Neslucene mogucnosti matematike. 0.75 od celog glasa ispod praga cenzusa? 6.700.000 biraca na 7.100.000 stanovnika. Samo 400.000 maloletnika? U sta smo ” zagazili”?

  4. Na Zapadu su ovaj problem rešili, lupaju neodgovorne po džepovima, naravno, i zbog svih drugih zagađivanja, i sada imaju mir, a svima je prešlo u naviku da vode računa o svom okruženju i ekologiji koja se tiče ama baš svih, bogatih, siromašnih, srećnih, veselih, tužnih, visokih, niskih,… Ne shvatamo da nam se ovakav odnos do prirode višestruko vraća, a kada zagusti kukamo. Naš problem je savest, posebno ona kolektivna koja bi najviše morala da brine, ali, naš problem nije taj što nemamo travnjake koji se zloupotrebljavaju i na kojima su brda kake samo tamo gde im je mesto, već i u svim drugim državnim institucijama i ustanovama, doduše, tamo trave više i nema.

  5. @ milan dobrosavljev i Aleksandar Mihailovic

    Kazne: (za)pravo, tipično srpsko viđenje rešenja. Neko bi, samo na osnovu toga, rekao da ovaj narod ima izraženu mazohističku crtu. Uz mnoge druge, nezavidne osobine.
    Koliko je to “rešenje” dobro, trajno i efikasno, vidimo na sopstvenom primeru.

    Čak i naši ljudi koji odu odavde na taj truli “zapad” (“Zapad”?), ponesu sobom svoje navike i naš mentalitet, pa i tamo jedino zbog čega se pridržavaju normi njihovog društva jeste strah od kazne, koji je utoliko veći, ukoliko više veruju da se ne mogu “izvući” mitom, poznanstvima i drugim vidovima korupcije.

    Pa kud’ ćete veće kazne za građane Srbije od groznih gospodara, nesvršenih diktatora i satrapa koje sami sebi biraju iz godine u godinu, umesto da svoju državu demokratski urede i njome skladno upravljaju, a lica koja izaberu da neposredno sprovode narodnu volju i usvojenu politiku pažljivo i neprekidno kontrolišu? To se u pravnoj nauci zove “prirodna sankcija”. I šta je to srpsko samokažnjavanje do sada dobro donelo?
    Kako ćete te građane još više kazniti, pa da uvide svoju grešku i isprave je? I ko to treba da ih dodatno kazni?

    Da li biste svoje dete vaspitavali tako, ponovljenim strogim kaznama za sve što, po vama, pogrešno uradi? Pretvorili biste ga u potpunog debila. A istovremeno verujete da celim narodom treba tako “upravljati” (šućur upravljačima)…

    1. Očigledno je da nešto niste razumeli, a baš me zanima kako ste Vi vaspitali svoju decu. Moja su u srećnim brakovima, primerna po svim pitanjima, završila najviše škole, doktorate i specijalizacije, rade i žive dostojanstveno. Nešto ste propustili, da skrećem pažnju na savest, a verovatno u Vašem iskustvu “batina” nije izašla iz Raja već Pakla, pa mogu da razumem da niste za kažnjavanja, ali, znajte, za sve postoje granice, pa i za toleranciju, a nevaspitanje, bezobrazluk i bezosećajnost moraju biti sankcionisani primereno onome šta je urađeno, jer, bez toga sve ide u anarhiju. Žalosno je da naš svet razume samo kada ga lupiš po džepu, a kada nauči i oseti da to nije dobro, onda će valjda, kao na Zapadu, promeniti svoje loše i primitivne navike.

  6. Sudija Majić govori o potrebi vraćanja institucija pravednosti, u kojoj je sadržna moralna čistota i vrlina, jer nema pravde bez vrline i moralne čistote, nasuprot beščašću, nečasnosti i bestidnosti, u kojima smo se zaglavili kao u „kaki na travnjaku“.
    Nema te novčane kazne koja će nas vratiti na put pravednosti kao vrlini, ako ne smognemo snage da se izbavimo od „kake“, u koju smo dobro zagazili.

    Alegorija ili ne, to je istina.
    Opet bravo za tekst sudije Majića!

    adv. Mirjana Živić Knežević

    1. Poštovana kolegenice, BRAVO i za Vaš komentar! Kraću, a bolju ”završnu reč” nisam čuo. Svaka čast!

  7. Ја лично ево већ трећу годину заредом “бијем битку” за једно школско двориште у Земуну, где власници доводе своје животиње (за сада само псе), да се играју, трче, чешљају,… по дворишту које је намењено за играње деце током малог и великог одмора.
    Сваки пут када уђем у школско двориште ја их културно упозорим да је забрањено изводити псе на школском двориштву, међутим они увек дају исте одговоре као што су: “немамо где”, “неће они напасти децу”, “они су чистачи, па чисте отпатке које деца оставе током одмора, типа сендвиче, кексе, итд.”

    Онда се сетим како су мене родитељи упозоравали на поштовање кућног реда, како не могу напоље да се играм јер комшије одмарају после напорног дана, јер би вика деце могла да поремети одмор и кућни ред се поштовао.

    Иначе власници паса нису деца већ одрасли људи који имају своје породице. Једном приликом сам повисио тон расправљајучи са њима о томе како морају извести своје псе ван школског дворишта на шта ми је власник пса, онако климајући главом казао “ех, такви смо ми Срби само би се свађали”.

    Закључак: Једино решење је НОВЧАНА КАЗНА !

  8. Sve će ići lakše ako “kakju na travnjaku” tretiramo kao: Ljudski izmet!
    To zaista i jeste ljudska, a ne pseća kaka. Jer, pas nije odgovoran, nego njegov gospodar.
    Prema tome, nema dileme, gnev ide na iste one koji parkiraju bahato, bacaju đubre svuda, ne haju za kućni red…

Leave a Reply to Mirjana Z. Knezevic Cancel reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Pogledajte ostale blog članke