Спорна питања у примени новог ЗКП

Почетак примене новог ЗКП-а пред посебним одељењима Вишег  и Апелационог суда у Београду, очекивано је донео и велики број спорних правних питања. Како сам и сам у прилици да свакодневно учествујем у решавању неких од њих, размењујући мишљења са колегама које се овим поводом јављају, стекао сам утисак да би било корисно једну посебну тему на блогу посветити само овом питању. У том смислу, позивам вас да на овом месту постављате питања и да заједно износимо мишљења и дискутујемо о свему што се може појавити као спорно упримени новог ЗКП-а.

За почетак, навешћу и сам овде неколико интересантних питања која су ми у последњих неколико недеља постављана, заједно са мишљењем које сам износио у овим дискусијама.

  1. Да ли након ступања на снагу новог ЗКП-а могу бити коришћени као доказ искази и обавештења које је јавни тужилац пре његовог ступања на снагу прикупио у преткривичном поступку у складу са чланом 504 ђ?

Да. На то указује одредба члана 604. Законика где се изричито наводи да се законитост предузетих радњи пре почетка примене новог Законика оцењује по одредбама ранијег ЗКП- а. То је управо и била интенција ове одредбе. Другачије тумачење водило би потпуно неприхватљивом ставу према којем ни искази прибављени од стране истражног судије на пример, више не би могли бити кориштени.

  1. Да ли поред одлуке о укидању притвора на основу сагласности странака, председник већа на припремном рочишту може доносити и друге одлуке у погледу притвора?

Не. Закоником је у циљу ефикасности поступка председнику већа дата искључиво могућност да на припремном рочишту укине притвор када у том погледу постоји сагласност странака. Другим речима, уколико такве сагласности нема, председник већа неће доносити решење којим се одбија предлог, већ странке предлог око којег нема сагласности могу поднети већу  из члана 21. став 4. Законика.

  1. Да ли се након доношења решења о одређивању јемства паралелно задржава и решење о притвору уз пуштање окривљеног на слободу, или се укида притвор?

Укида се притвор. Интенција је законодавца да се не одржавају паралелно две или више мера већ да се једна мера замењује другом чим су се за то стекли услови. На овакав став и поред одређених непрецизности у Законику када је о овој области реч, указује и одредба члана 206. став 2. Законика где се наводи да ће се према окривљеном коме је одузето јемство, одредити притвор из чега произлази да је исти раније био укинут.

  1. Да ли допуну истраге наређену од стране већа приликом контроле оптужнице (чл. 337. став 3. Законика) врши истражни судија који је претходно водио истрагу или јавни тужилац који је надлежан за вођење истраге по новом ЗКП?

Јавни тужилац. Овде је истрага завршена имајући у виду да је већ била подигнута оптужница која је била предмет контроле. Чак и у ситуацији у којој је истрагу водио истражни судија по одредбама ранијег ЗКП, овде се не би могли позивати на одредбу члана 603. Законика која говори о ситуацијама када је истрага још увек у току. Стога се на допуну истраге по контроли оптужнице списи достављају јавном тужиоцу који ће ову допуну извршити.

14 Response to “Спорна питања у примени новог ЗКП-а”

  1. Mirjana says:Postovanje,
    zanima me kako Vi tumacite cl.216 st.4 Zkp-a? Da li je to legalizacija dvostrukog ispitivanja optuznice pri kojoj dva veca istog suda povodom iste mogu doneti dve potpuno razlicite odluke u sustinskim stvarima.Naime, ako je vec optuznica potvrdjena te je nadjeno da ne stoji da nema dovoljno dokaza za opravdanu sumnju da je okrivljeni ucinio delo koje je predmet optuzbe,koja realno moguca i opravdana situacija moze dovesti do toga da se iza ovoga pritvor ukuda zato sto nema OSNOVA? za sumnju o postojanju krivicnog dela, te se optuznica ponovo ispituje?Mirjana says:Pitanje iz tzv.operative za Vas:
    u praksi, prilikom pretresa stana i prostorija veoma cesto je ozbiljan problem naci svedoke voljne da svedoce, sto se radi o ozbiljnijem kriminalu i izvrsiocu, to je teze.
    Zanima me da li je, sto se Vas(kao nekog ko reprezentuje sud u ovim diskusijama) odredbe cl 101 ZKP, koje se odnose na kaznjavanje svedoka moguce primeniti na lica koja se pozivaju da budu svedoci pretresa, pa to bez zakonskog razloga odbiju, ili prihvate, ali kada se pretres oduzi samovoljno napuste lice mesta.Ako pogledamo odredbe cl 92 st 3, i 91 ZKP, meni se cini da se i lica pozvana da budu svedoci pretresa mogu kazniti…
    I jos jedno pitanje:
    da li su dokazi prikupljeni pretresanjem bez prisustva svedoka(cl 156 st 7), u situaciji kada pretresanje nije tonski i opticki snimljeno, nezakoniti dokazi, imajuci u vidu odredbu cl 157 st 5.
    Ako je tumacenje da jesu, a moje vuce u tom pravcu, mislim da ce to praviti problem u praksi jer se cesto pretpostavka da ce se naici na oruzani otpor, ili saznanje da je otpocelo unistavanje dokaza,stvaraju na licu mesta.
    Izvinjavam se ako sam bila preopsirna.Анониман says:postovani interesuje me kako se postupa u praksi kada se radi resenje o potvrdjivnu optuznice? da li se dokazi ocenjuju pojedinacno ili ne. radeci neka resenja cenili smo samo nivo opravdane sumnje, ne ceneci svaki dokaz pojedinacno, ostavljajuci da to radi pretresno vece, medjutim, iz apelacije se vracaju ukinuta resenja sa uputstvima da se ceni svaki dokaz pojedinacno, cime ce to resenje, ako postujemo uputsva biti preopsirno, sto dodatno komlikuje vec preobiman posao kv veca. hvalaMajic says:Poštovani,upravo tako kao što ste i sami rekli. Samo sam mišljenja da bi u ovakvoj situaciji sud koji odlučuje o optužnici trebalo da razdvoji postupak u odnosu na okrivljenog prema kojem se postupak obustavlja, dok bi u ostalom delu optužnica bila potvrđena, a postupak nastavljen.
    Pozdrav!
    Majic says:Poštovani,u članu 205. st. 1 ZKP, nadležnost za odlučivanje o jemstvu podeljena je između sudije za prethodni postupak (do podizanja optužnice) i predsednika veća (nakon podizanja optužnice). Međutim, kako se u praksi sudova predmeti dele veću tek nakon potvrđivanja optužnice, usvojeno je shvatanje da o jemstvu nakon podizanja optužnice pa do pravnosnažnog okončanja postupka njenog ispitivanja odlučuje predsednik vanpretresnog veća (čl. 21. st. 4) ili vanpretresno veće ukoliko je u zasedanju povodom odlučivanja o podnetoj optužnici ili pritvoru u smislu čl. 334. Sa ovakvim stavom bih i sam mogao da se složim.

    S poštovanjem,

    M. Majic

  2. 31. јануар 2014. 09.41
  3. Анониман says:Postovani,Najpre bih zeleo da Vam uputim pohvale zbog pokretanja ovog bloga,a zatim i da Vam postavim pitanje.
    Zanima me, ukoliko veće iz člana 21 stav 4 ZKP, prilikom kontrole optužnice, treba da prevashodno ceni dokaze tužilaštva, šta raditi sa dokazima odbrane, podnetim uz odgovor na optužnicu (što je vrlo čest slučaj), a čija je sadržina gotovo uvek kontradiktorna sadržini dokaza tužilaštva?
    Ukoliko bi se pridržavali Vašeg stava, i prilikom kontrole optužnice u obzir uzimali prevashodno dokaze tužilaštva, a da će pretresno veće, na glavnom pretresu, raspraviti sva kontradiktorna pitanja, zar se na taj način ne bi dovela u pitanje svrha postojanja instituta odgovora na optužnicu (izuzev povećanja troškova krivičnog postupka)?S poštovanjem,

    AA

  4. 06. јул 2014. 11.20
  5. Анониман says:postovani kolega da li mi mozete reci ko odlucuje o predlozenom jemstvu posle podizanja optuznice a pre stupanja iste na pravnu snagu? predsednik veca ili vece iz cl. 24 st.1 ZKP-a?
  6. 30. јануар 2014. 18.09
  7. 01. децембар 2013. 22.45
  8. Dany says:havala najlepse! pozdrav!
  9. 02. децембар 2013. 19.35
  10. Dany says:postovani, zanima me kod potvrdjivanja optuznice kada je u pitanju vise okrivljenih kada vece utvrdi da se u spisima nalaze zapisnici ili obavestenja dobijena na nacin protivan zkp, konkretno prepoznavanje je izvrseno protivno cl 1o4 starog ZKP-a, a na istom se temelji optuznica prema tom okrivljenom, da li vece istim resenjem potvrdjuje optuznicu prema ostalima gde je nivo osnovane sumnje podignut na nivo opravdane sumnje , a za okrivljenog gde nema dovoljno dokaza za opravdanu sumnju obustavlja postupak? i naravno posebnim resenjem odlucuje o izdvajanju iz spisa nezakonitih dokaza.
  11. 29. новембар 2013. 20.21
  12. 27. новембар 2013. 22.13
  13. Majic says:Postovani,
    kod potvrdjivanja optuznice bi trebalo ceniti prvenstveno dokaze tuzioca bez konfrontiranja sa dokazima odbrane. ovo potonje bice predmet ocene na glavnom pretresu. sustinsko pitanje koje se postavlja je da li su dokazi tuzilastva uzeti u “najjacoj snazi” dovoljni da uvere sud u opravdanost tvrdnji. potrebno je makar u kratkim crtama naznaciti sadrzinu dokaza koji sudu ukazuju na postojanje opravdane sumnje a ne samo pobrojiti ove dokaze. na ovaj nacin omogucava se sudu drugog stepena da se upozna sa rezonovanjem prvostepenog suda jer za Vas i mene isti dokaz ne mora nuzno znaciti isto. naravno, rec je samo o navodjenju u kratkim crtama. puno pozdrava!
  14. 27. новембар 2013. 22.41
  15. Mirjana says:Hvala!Jasno je da iznosite licno misljenje, a i to je dragoceno. Pod onim da reprezentujete sud, mislila sam da iznosite misljenje obojeno profesionalnim iskustvom u sudu, sudskim pogledom na stvar…koji je drugaciji od onog policijskog, tuzilackog, advokatskog…a ta razmena misljenja je takodje znacajna.Dragoceno mi je ovo sto smatrate da se ponesto moze snimiti najjednostavnijom tehnikom.Pozdrav!
  16. 12. октобар 2013. 16.29
  17. 11. октобар 2013. 21.30
  18. Majic says:Niste bili preopširni. Sasvim je jasno da će se, naročito na početku primene, javljati mnoga sporna pitanja. Uvek je tako. Kasnije, sami sudovi kroz praktičan rad postave ordeđene standarde i stvari idu mnogo lakše, dok nam se u početku uvek čini da je sve sporno.
    Što se prvog pitanja tiče, mislim da se odredbe o kažnjavanju svedoka (čl. 101) u pomenutom slučaju ne bi mogle primeniti. Naime, ovde je reč o pozivanju svedoka koji od ranije imaju određena saznanja o predmetu postupka a ne o obezbeđivanju svedoka za budući događaj (prisustvo radnji pretresanja). Mislim da bi rešenje za situacije o kojima govorite (odbijanje prisustva i sl.) pre trebalo tražiti u okvirima ovlašćenja koja policija ima u ispunjavanju svojih zadataka u predistražnom postupku. Pri tome, i do sada je ovo pitanje bilo rešeno na ovakav način i mislim da su ipak bili srazmerno retki slučajevi u kojima je nemogućnost pribavljanja svedoka bila prepreka zakonitom obavljanju radnje.Što se tiče drugog pitanja, moje mišljenje je da je odgovor pozitivan. Mora se ili obezbediti prisustvo svedoka ili se pretresanje mora snimati. Mislim da ovo, bez obzira na teške finansijske okolnosti, ipak ne bi smeo da bude preveliki problem, imajući u vidu da je današnja audio i video tehnika, značajno jeftinija i dostupnija. Zakonik ne zahteva određenu vrstu kamera, već je dovoljno da je reč o običnom vidljivom snimku koji danas može načiniti i veoma jeftini foto-aparat pa i mobilni telefon.Na posletku, zahvalan sam Vam na pitanjima pa i tvrdnji da “reprezentujem sud u ovim diskusijama”. Ipak, ne bih sebi mogao da pripišem takav značaj. Kada govorim o ZKP-u pa i bilo kom drugom pravnom pitanju, nastupam isključivo u lično ime, i iznosim isključivo lični stav, koji često može biti drugačiji od stava mojih kolega. DRago mi je ukoliko Vama i drugim kolegama, moje mišljenje znači i ako ono može pomoći da lakše pronađete odgovore na neka od spornih pitanja.

    Puno pozdrava!
    MM

  19. 12. октобар 2013. 12.23
  20. Mirjana says:Hvala na brzom odgovoru! Ideja da pokrenete ovakav blog mi se cini jako dobra. Pogotovo postaje interesantno i korisno kod ovako krupne promene i velikih novina u krivicnoprocesnom zakonodavstvu. Slažem se da ce odredba biti verovatno jako retko koriscena u praksi,ali je svakako malo neobicna. Inace, pitanje ujednačavanja sudske prakse smatram veoma znacajnim…
  21. 06. октобар 2013. 15.26
  22. 06. октобар 2013. 00.23
  23. Majic says:Poštovana,
    najpre bih želeo da Vam se zahvalim na interesovanju za Blog i postavljenom pitanju.
    Pitanje preispitivanja dovoljnog stepena sumnje kod preispitivanja pritvora, bilo je jedno od veoma spornih i pri izradi Zakonika.I prema ranijim zakonskim rešenjima, ovaj problem je uvek izazivao kontroverze. Sud koji u bilo kojoj fazi postupka odlučuje o pritvoru bio je sa jedne strane obavezan da ceni postojanje svih zakonom predivđenih uslova koji se tiču pritvora (KOJI UKLJUČUJU I POSTOJANJE DOVOLJNOG STEPENA SUMNJE), a sa druge strane bio je obavezan ranijom odlukom u pogledu same te sumnje. Rešenje je moglo biti pronađeno na jedan od dva načina. Jednu od mogućnosti predstavljala bi odredba koja bi izričito onemogućavala sud koji odlučuje o pritvoru da preispituje dokaze za sumnju ukoliko je optužnica potvrđena. Na taj način, pitanje sumnje bilo bi smatrano rešenim i sud bi samo cenio postojanje konkretnih pritvorskih osnova. Sa suda koji odlučuje o pritvoru bila bi i formalno “skinuta” odgovornost za ocenu sumnje, imajući u vidu praktičnu nemogućnost da ovu ocenu vrši. Ovakvo rešenje nije dobilo dovoljnu podršku prilikom ozrade teksta. Većina članova radne grupe smatrala ga je suviše rigidnim, navodeći kako bi ipak sudu trebalo ostaviti mogućnost da, ukoliko dođe do promene stvari, reauje odgovarajućom odlukom. Drugo rešeenje, koje je uneto u Zakonik je ovo koje vidite u pomenutoj odredbi. Sudu koji odlučuje o pritvoru omogućeno je i da se izjasni o postojećem stepenu sumnje, ali samo vezano za odluku o pritvoru! Ukoliko nakon potvrđivanja optužnice u ovoj situaciji pritvor bude ukinut zbog nedostatka dokaza, optužnica ide na još jedno “dopunsko” preispitivanje. Obratite pažnju da je ovde reč o nedostatku, ne osnovane sumnje, već nižeg stepena, osnova sumnje! Drugim rečima, samo ukoliko sud koji odlučuje o pritvoru nađe da nema ni osnova sumnje, postupak se ponavlja. Ovakvo rešenje ima opravdanje. Treba imati u vidu da nakon potvrđivanja optužnice i uvođenja dokaza odbrane, stvari mogu izgledati sasvim drugačije nego pre toga. Ne bi bilo opravdano držati određeno lice u pritvoru (a u pojedinim slučajevima ni dalje voditi postupak) samo zbog činjenice da je optužnica ranije potvrđena, ukoliko je evidentno da određeni dokazi otklanjaju sumnju sa okrivljenog.Pored toga, sasvim je moguće da dva različita veća imaju različite poglede na problem dovoljnosti dokaza. Iako to možda inicijalno ne doprinosi jednakosti sudske prakse, može biti veoma korisno kada je reč o razvoju standarda koji se tiču dokazne dovoljnosti.
    Na posletku smatram da je reč o odredbi koja će biti sasvim retko korištena u praksi.
    Nadam se da sam Vam makar malo pomogao.
    Puno pozdrava!
    MM
  24. 06. октобар 2013. 09.29

Podelite sa prijateljima

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

One Response

  1. Poštovani,
    zanima me da li vanraspravno vece pri ispitivanju optužnice vodi računa o povredi načela ne bis in idem, tj. da li u tom slučaju obustavlja postupak?

Leave a Reply to Ivan Cancel reply

Your email address will not be published.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Pogledajte ostale blog članke